BAGLAME SKRIPE

Donesoše belaj, strunfaju ludi, kojekakvi nepoznati ljudi, karaktera raznih, šubara crnih, Boga mi nisu moji. Blamažo dušmanska, mahalo ukleta, ne dozvoli da se tu šeta. U noćima narod jeca mahalo moja lijepa. Džematlije se uvlače u kuće, kao da su tuđe, štalijaju avlijska vrata, baglame škripe, dušmane, Boga mi, ne miriše. Na nebu blistaju zvijezde,…

Nastavi čitanje →

TESPIH

Majka tespiha, u kući mukla tišina Unuk čupka i majku gurka njoj ne smeta, ona tespiha, unuk babu gura. Postekija i tespih i unuk lijepi, bogatstvo njeno, unuk zadrijemo. Desetog juna zaspa i majka. Deset sati, majka nije budna, unuka poče to da sekira, tespih niko ne tespiha. Blijedo lice, mukla tišina, tuga i žalost…

Nastavi čitanje →

ŽENI

Zeno! Tvoja cast je grubo povrijedjena, Vrijednost tvog zivota jadna je i huda: Tu na svijetu zivis nikad nevidjena, Kao sablast crna, sto tminom vrluda. A ljepota tvoja gizdava i mocna, K'o vilinska bajka, slavom ovjencana, Povlaci se svijetom, kao avet nocna, Sto uzase sije usred bijela dana. I dusa ti cista, kao prazna knjiga,…

Nastavi čitanje →

JEDNOM

Jednom Ona ce biti zena. Pozivace je na sastanke Momci i komiteti. Redakcije ce traziti da im da prevode nove njemacke lirike I memoare o ocu. Brodovi ce tugovati kad bude putovala vozom. Jednom Ona ce biti zena I zato sto ce dotle kao proslogodisnje poplave Proci sve njene djecije bolesti Ja i zurim da…

Nastavi čitanje →

JA NISAM…

Ja nisam nikad vidio vedra neba, Tek crni oblak viš’ mene se vije Ja anđeoskog nisam viđ'o lika – Sotona horda na mene se smije! Ja nisam nikad klonuo ni pao, Ja pod bremenom teškim ne jauknu’; Ja gledam namršteno nebo I mirno čekam gromovi da puknu! Ja nisam nikad viđ'o sreće lica: Ja samo…

Nastavi čitanje →