Zeno! Tvoja cast je grubo povrijedjena,
Vrijednost tvog zivota jadna je i huda:
Tu na svijetu zivis nikad nevidjena,
Kao sablast crna, sto tminom vrluda.
A ljepota tvoja gizdava i mocna,
K'o vilinska bajka, slavom ovjencana,
Povlaci se svijetom, kao avet nocna,
Sto uzase sije usred bijela dana.
I dusa ti cista, kao prazna knjiga,
U bezdanu grudi zapustena jeci,
iste slasti bola i ljepotu briga,
Zanos svjetlih misli i bozanstvo rijeci.
I dok u tvom srcu kipi, s bojom mlijeka,
Ceznja za zivotom, k'o molitva bijela,
Tvoj ce zivot potec, k'o podzemna rijeka,
S prigusenim sumom zakopanih vrela.
O neznana zeno, pruzi bijelu ruku,
Vratimo se svijetu, k'o nadjena djeca:
On nas vjecno zove u turobnom zvuku,
Jedne mlade pjesme sto moli i jeca.
Digni se i podji, ponosna i lijepa,
Razumno i mirno, s puno ljudske casti!
Pred tvojom ce slavom pozudna i slijepa
Gomila, sto bjesni, na koljena pasti…
Ahmed Muradbegovic
