NEMIR


Jasmini cvjetaju i baste listaju.
Prolaze behari.
O, bijelo ruho moje djevojacko,
Sto trunes pusto u staroj sehari!

U zelen cup svakog jutra
Bacam po kamicak
I tako brojim dane iscekujuc’ tebe,
O dragi, tugo moja ranjena!
Suzama zalivam djerdjef,
A katmer i jasmini venu u avljiji nasoj.

I jeseni venu, i zime dolaze,
I puste duge noci jezde bijelim ravnima.
Budim se.

Vrisnem iza sna ko preplasena ptica:
– Ko kuca zvekirom na vrata!
– O nije nista, nista –
To moje srce bije
I dolje u aharu zveci
Lanac nasega ata.

Hamza Humo

4 komentara

Komentariši