U avionu ko zna koje kompanije
Na sletištu ko zna kojeg koridora
U žagoru šarenog mravinjaka
U saglasju ko zna čijeg jezika
Ko zna kojeg naroda
koji nikada nije čuo
ni za srpski ni za hrvatski
a kamoli za bosanski
Je li u prihvatnom centru
što ga, po naški, zovu tuđinom
U poštanskom sandučetu ko zna kakve boje
ko zna kojeg grada
Na ko zna kojoj klupi
u ko zna kojem parku
Na obalama
ko zna kojih mora
sjevernih ili južnih
Je li, možda, u zemljama
u koje nikad nisam kročio
niti ću kročiti
U državnom sistemu ko zna kojem
Pod vlašću ko zna koje komune
Tamo gdje peru suđe i raznose WC šolje
Na brizi ko zna čije socijale
Na teretu ko zna čijih leđa
U ne zna se kojem entitetu
U ko zna kojoj kraljevini
i kojem bijelom svijetu
Ja li tamo gdje niko ni s kim ne opšti
Osim svak sa svojom sjenom
i uspomenom
Za mila Boga, gdje je
Ili ga stvarno nigdje nema
Ili: Mostar sve je!
Alija Kebo
24/25. septembar 2000. g.
(Iz knjige ”Od Uborka do Njujorka”)
