Javljam se iz zemlje tuge i izganstva
prepuna boli, gorcine i zala
Mostar ubise u ime laznog bratstva
Moja bi suza i pelin nadgorcala
Ni Hajrudinov polumjesec ne osta
Dabogda nikad ne imali mosta
Svjesna sto je bilo i sta ce jos biti
Ovdje u tudjini kunem gadove
Moju mis'o ne mogu porobiti
i da ni noge i ruke okuju u okove
Za nas ima nade, za njih nema oprosta
Dabogda nikad ne imali mosta
Cujem za jezive orgije koje cine neman
Za silovanu staricu stoje skocila s treceg sprata
Od ponizenja goreg malja nema
Al’ nema vise ni druga ni sabrata
Vec samo puska za uljeza i nezvana gosta
Dabogda nikad ne imali mosta
Do juce s nama jeli i pili
Strasno je prokletstvo – ne znati
Sad se vidi sta su davno namislili
Da cemo svi kucile otici, nestati
Ni more nasih suza i krvi ne bjese im dosta
Dabogda nikad ne imali mosta
Alija Kebo
Pjesmu AMRINA KLETVA je napisao mostarski pjesnik Alija Kebo u prvoj noci poslije rusenja Starog mosta
