Zagleda se Mujo u Nizamu,
Gledali se tri godine dana.
Kad cetvrta godina nastala,
Razboli se lijepa Nizama,
Bolovala dok je Ramazana,
a umrije uoci bajrama.
Osta Mujo zaliti Nizamu.
Svaki dan joj mezar oblazio,
Nad mezarom fatihu ucio.
Jednog dana Mujo ne otidje.
Ne otidje da mezar obidje.
Al’ ga na snu pokara Nizama,
Što ne dodje da mezar obidje,
Mujo ode i mezar obidje,
Kad tu klanja lijepa Nizama,
U ruci joj tespih od merdjana.
Kad joj Mujo pridje malo bliže,
Ona mu se gajb ucinila.
Uze Mujo tespih od merdjana,
Tespih mu se u ruci istopi.
[Narodna balada – zabilježio Ibrahim Hodzic)
