Ne zastidi se!

Nemoj se nikada zastiditi svoje majke i njenih dimija, bosanske sinije i bošce iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije i bakrenog abdesnog ibrika i djuguma, nanine sehare, svoje iz djetinjstva avlije i kuce cardaklije.

Ne zastidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osuncanih cvijetnih bosanskih caršija, babine tihe eglene i nanine šarene šamije, djedove žute hadjijske abanije i amidjinog crvenog u desno naherenog fesa.

Nikada se ne zastidi avlijskog prosca i tarabe, žutog u avliji duda, drvenog ahara i kucnog mutvaka. Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispracala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.

To je, Allahov robe, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago, ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.

Ne zastidi se Božiji robe, strinine resedije, nutme, halebije, gurabije, cetenije, kvrguše, kljukuše, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je Bošnjo tvoja koda, kojom te je Uzvišeni oznacio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i djulistanu dunjaluckom, zemlji Bosni.

Ne zastidi se Bošnjo dajdžinih šalvara kada ih obuce i krene u svoju mahalsku džamiju, šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz šalvara si izašao i nikad se ne nasmij’ kada ugledaš Bošnju da ih je obukao, znaj dobro šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao.

Ne zaboravi Bošnjo u dalekom svijetu, na cvijece: zambak, sabljicu, hadjibeg, kalanfir, (karanfil) majcinu dušicu, bosiljak, šekaik, pokraj cvijeca si uvijek prolazio kada si se umoran vracao i sa puta dolazio u svoju avliju iz džamije, škole, njive, igranja sa djecom na livadi…

To cvijece te je uvijek docekivalo pored avlijske staze ogradjeno okrecenim kamenjem i svojim mirisom ti iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.

Ne zaboravi Allahov insanu gdje god bio da bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ces biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova, dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana, vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe obicaje, drage, bosanske adete.
Upamet!

Abdullah Bosnic

7 komentara

  1. aferim….tekst je prelijem…nisam znao da i vi u bosni pravite resediju….ako znas recept molim te napisi mi…to je posebno slatko koje me vraca u mladost…to su pravili nasi stari…znam da je nesto sitno poput mrvica hljeba..a znas da se jela prve bracne noci bar kod nas u Podgorici.Pa se kaze ona izreka slatko ti bilo kao resedija 🙂

  2. Jah, resediju su pravili u mom kraju svi moji do kojih mi je bilo itekako stalo. Pravila je resediju moja rahmetli majak, pa nena, pa strina, pa tetke sve odreda i komsiluk cijeli. Resedija je cinimi se pravljena od niseste a obavezno se sladila secerom ili pekmezom. Ja sam zivio u okolini lijepg sehera Tuzle. Selam tebi!

  3. Gospodine Abdullllah
    U licnom nastojanju da se iskazete kao muslimanskipatriota, istoriju ipredanja zapisujes onakvim kako ih ti dozivljavs.

    Sabit,onaj sto je sahranjen ispod Trnatih Serevaca, ispod puta Skipovac-P.Brdo, je bio poreznik kojeg su iz zasjede ubili Muslimani, i tu je kao nepostovan covjek i sahranjen.
    Mozes zamisliti nesrecu tih ljudi, kojom su bilipritisnuti i koja ih je natjerala da spasu narod jednog gada kakav je bio Sabit, koji je plijenio sve iz jednog domacinstva, djecu i odrasle ostavljao gladnima, samo da bi se dodvorio onima iznad sebe.
    Dajte ljudi, pa to je sramota.
    Jos samo da si napisao da su ga ubili Srbi,Skipovljani, pa da se pravi omraza i gdje je nije bilo.
    Sramota je to.
    pozdrav

Komentariši