BEZ OPROSTA


Pretke mi u mezarju uzbihuzurili,

sestru i u njoj dijete ubili.

Od sudbine rasudbinili

sve sem časti i razuma ukrali.

Pomirenje možda

oproštaj nikad.

Hanifa Osmanovic

1 komentar

  1. ne treba oprostiti
    i zaboravaiti
    ALI OSOBI koja je nesto pocinila
    a ne narodu…

    BRAĆO, DUŠMANI

    Krvlju ste našom, natopili svoju slobodnu zemlju.
    I kakvi plodovi očekujete da će rasti?
    Vaš zrak vonja, na buđ i memlu,
    trule će voćke, s vašeg drveća pasti.

    Umesto da sejete život, iz vaših klica,
    žnjećete uvek krvavu žetvu,
    vaši će sinovi, u žitu svome videti lica,
    onih, čiju ste prizvali poslednju kletvu.

    Krvavim noževima, sečete hleb beli,
    za sinove, i unuke svoje,
    slavite zemlju, što ste od vajkada hteli,
    al’ ovozemaljske se bitke, ni ne broje.

    I, osim par mudrih, laži za sebe,
    nećete imati, šta Bogu reći.
    ispod te himne, savest vas grize i grebe,
    a, istina će vas uvek, uvek, peći.

Komentariši