Ponekad … tako uhvatim svoj ispitivački pogled u ogledalu: vidim, ne samo jednog nego potpuno nepoznatog čovjeka, već, uz to, i krajnje nesimpatičnog, kako zuri u mene. Pokušavam da u tim crtama lica pronađem nešto svoje, pokušavam da prepoznam neki lični pečat, nešto po čemu bih morao znati da sam to baš ja, a ne…
(…) Posjeta ministrice izbjegličkom kampu -Dobro je… Dobro je… -Fali li vam šta? -Ne fali. Bog dao, pa nam više ništa ne fali. -Želite li se vratiti? -Kuda? -Pa… u… odakle ste? -Iz guzice pasije. -Ovaj… jest ti nano ovaj dedo šaljivdžija! -Jest. -Želiš li se ti nano vratiti? -Kuda? -Pa… u… odakle si? -Iz…
Glad i nije nešto, ako čovjek pregladni. Seoski nadničar Nurif Smaka je na svom stomaku osjetio kako je gladovati i kako je čovjeku kada pregladni. Nije se jednom dogodilo da gladan zamrkne, a još gladniji osvane. Lakše mu je bilo da se prisjeti koliko se puta najeo u životu. Od mrvica, koje je dobijao radeći…
Samo da se uz tebe budim, meni na svijetu ne treba vise. Da svaku tvoju mijenu slutim, da zrak u tvojoj blizini disem. Samo da tiho uz tebe sutim prisutan kao svjetlost bez glasa. I da ti oci ocima cutim, kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa. Enes Kišević
Od mene bježe niz ulice kuće i stabla ženska vela nose vjetrovi Na crnom nebu mrtvi oblaci vise kao razderane prnje Vjetrovi nose oblake i vela Večeras meni sve su razmrskali Preda mnom leži smrskan moj svijet ko dječje razbijene igračke- Večeras padaju na me krpe mrtvih oblaka Pokriven sivim žutim prnjama posrćem preko razmrskanog…
Draga, ovaj grad što žut i sivkast tutnji Pije svakog dana krv iz moga tijela, I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji Da se bliži starost krezuba i bijela. Draga, ovdje mene često žudnja svlada Za veselim mirom livada i voda, Za šumama punim sjenaka i hlada I za tromim letom oblaka i roda….
Bio sam sasvim sasvim mali, ali ovog se dobro sjećam. Valjda što je toliko sijevalo i grmilo. Moja rodna kasabica poznata je kao igralište gromova. Zgnijezdila se na golom nevisokom podnožju planina, koje silazi u neveliko polje. Kad dođe ljetna oluja, gromovi kao krakati svijetli divovi skaču po tim planinčinama, sablje njihovih munja i tutanj…
Pošla su u rat dva susjeda, dva školska druga, Šmrko i Brko. Šmrko je bio praznovjeran čovjek, pa je prije polaska otišao kod jednog seoskog vračara i zamolio ga: – Vračaru-pogađaču, načini mi hamajliju (zapis) koja će me štititi od topova, pušaka, sabalja, bijesnih mačaka, buva, kopriva, zemljotresa i drugih nevolja. Znaš, pošao sam u…
Bosna je zemlja prepuna čari, Trepeta šuma i bljeska vode, Brda joj kite gradovi stari, Nad njima sinji oblaci brode. Čini se, to je začaran kraj Kroz koji vilu progoni zmaj. Duboke gore svečano ćute U mirnoj sjenci bez ljudskog zova, Tu medo tapa niz tajne pute, A obnoć huče premudra sova. Na proplancima, sve…
Prošlo je skoro sto godina od Van Gogovog gubitka uha, a ja sam tek prije nekoliko dana saznao pravu istinu o tom događaju. Sve do tada sam mislio da je Vinsent, u jednom od svojih rijetkih napada normalnosti, odrezao sebi uho i poslao ga nekoj drolji. E, pa nije bilo baš tako. Odigralo se sve…