beats by dre cheap

Enes Topalovic

[b]Enes Topalović[/b] rođen je 10.03.1963. godine u selu Bare,opština Goražde. Završio je četverogodišnju osnovnu školu u rodnom selu,a osmogodišnju u Podgrabu kod Pala. Poslije završene Prve gimnazije,u Sarajevu je diplomirao jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji. Radio je kao prosvjetni radnik u Novom Travniku, Cazinu i Velikoj Kladuši. Danas predaje naš jezik djeci i omladini sa prostora bivše Jugoslavije u norveškom gradu Bergenu gdje živi, studira i,u skromnom obimu, bavi se književnim i humanitarnim radom. Debitirao je romanom ”Let kroz snove” (2003) , a zbirka kratkih priča ”Šapat predaka” (2004) je njegova druga objavljena knjiga u izdanju Društva BiH pisaca i prevodilaca Skandinavije, čiji je član. Rukopis prvorođenčeta,doduše nedovršen, nestao je zajedno sa mnogim nedužnim ljudima u tragičnom bosanskom ratu. Zbog toga je njegova prva objavljena knjiga i posvećena svim nestalima. Drugu je posvetio svojim stradalim i umrlim predacima. ------- [b]”Let kroz snove”[/b], roman Ako bismo pokušali odgovoriti na pitanje o ljudskim i stvaralačkim razlozima za pisanje ovog romana, odgovor bi bio jednostavan i ljudski razumljiv - razlog i motiv za pisanje ove jednostavne literarne hronike zacijelo leži u potrebi da se literarnom formom izrazi osjećanje jednog traumatiziranog vremena iz nedavne prošlosti. Opća priča primjerena ovom povijesnom trenutku gotovo je ista za sve, jedino se razlikuju po načinu viđenja i predstavljanja događaja, čime se, u izvjesnoj mjeri, literarne forme i razlikuju od autentičnih, faktualnih. U tom smislu je Enes Topalović svojim romanom ”Let kroz snove” dio opće bosanske priče, dok je specifikum njegove priče u načinu na koji predočava njene izdvojene fragmentarne dijelove. Neobično i neuobičajeno u Topalovićevoj romanesknoj priči je i to, da se ovdje duša, ili duh, ili svevideće oko, pojavljuju kao instanca, koja govori odnosno vidi događaje u priči - taj sveobjediniteljski duh je, ustvari, Omerova imaginacija i njegova strast da putem stvaralačke imaginacije dopre do kakvog-takvog smisla. To bi bio moj odgovor na pitanje - ko priča?, s tim da je umrla Omerova duša, odvojena od njega,lebdjela kao astralni lik i svevideće oko nad svijetom života, i tako ono što se dogodilo prije njegove smrti, kao i poslije, objedinila u ”knjigu živih i mrtvih”. Ovaj vid organiziranja pripovjedne građe nalazimo kod Nedžada Ibrišimovića u ” Karabegu” ( svevideće oko meleka ) ili kod Th. Mana u ”Izabranicima”, gdje se kao pripovjedač oglašava ”duh pripovijesti”. Iz recenzije dr Nihada Agica ------------ "Sapat predaka" Iscitavanjem kratkih prica Enesa Topalovica covjek osjeti situacije, dozivi junake, prepozna skoro vec zaboravljeno, neponovljivo. I to je ono sto tjera pisca da zapisuje a citaoca da cita. U piscevoj literarnoj labaratoriji skupljeni su zapisi, price licno dozivljenje ili na uho saptane od dragih ljudi ili slucajnih saputnika u vremenu, nevremenu i tu oblikovani do posebnog, uvjerljivog. Topalovic u ludilu trazi mudrost kao opomenu, kaznu i pomirenje. Tako ce u prici ”Okamenjeni svatovi” dva oca, dva tvrda kamena, poslije sulodog pogroma svatova koji su se medjusobno isklali jer ni jedni nisu htjeli potput, staviti jednog pred drugog kao pred ogledala. Muharemaga ce reci Danilu: ”Ja bih ovdje sve ih ukopao, neka groblje prica putnicima, da cemo se u smrti mjesati, a nescesmo za huda zivota.” I tako ce nastati humka od bijelog kamenja pored puta za opomenu, onima, ovima, njima i nama. Ili u prici ”Plac do ludila” bahatim, smrdljivim cetnickim zlocincima koji ubijaju nerodjeno dijete i siluju, na kraju i ubijaju bezazlenu zenu, majku, pisac nalazi sudiju u golobradom djecaku koji je i sam nosio cetnicku uniformu. On ce braneci ono ljudsko u covjeku pucati u siledziju, monstruma stavljajuci u taj pucanj i svoj zivot. Takvim pucnjem pisac spasava nadu i ljudskost, spasava covjeka uz jasnu poruku, da sve dok ima takvih (golobradih) koji su spremni braniti cast, dostojanstvo, dobro od zla, ovaj svijet ima nade, vrsta ima sansu. Ovim i ovakvim porukama, a njih je u knjizi cijeli buket, pisac na najbolji nacin brani sopstveni izbor prosvjetara, odgoitelja, saljuci poruku van stranica same knjige. To je ono sto knjigu i preporucuje i ona ce bez sumnje imati svoje citaoce. Sevko Kadric, juni 2004. Knjige se mogu naruciti kod autora enes-to@online.no ili www.snovi.org

¤ Knjizevni kutak ¤
http://knjizevnikutak.blogger.ba
09/01/2005 22:27