beats by dre cheap

OTVORENA USTA

[i] Kad bi mogla promijeniti svijet pjesma ne bi bila ono što jeste. Nju mijenja ono što želi promijeniti, zato gori kao lomača sa onima koji na njoj gore. Kad bi mogla promijeniti svijet, kome bi govorila, do sebi samoj, čija bi sjena bila, onoga koji je sada već netko drugi i kome ne pripada? To što se ruši past će na pjesmu i ona će vrisnuti ispod bremena. Kad bi mogla promijeniti svijet, bi li ostala ili otišla da promijeni ponovo ono što je promijenila? Izgovara je jedno grlo ponavlja drugo, jedna je oluja šapne drugoj i tako pada na noćnu zemlju. Ponekad kao kiša ponekad kao snijeg u otvorena usta. Ništa neće promijeniti i bolje je što neće. Promijenila bi možda ono što ne treba, izgovorile bi umiruće usne ono što živi govore mrtvima, probudila bi ono što spava, znala bi imena stvarima koje treba zaboraviti, znala bi stablo, ne sjenu, slanu kaplju vode zamijenila bi morem, žuto lišće zelenom krošnjom, suzu okom, i ništa ne bi ostalo da se mijenja samo po sebi. Ne, ne bi bila ono što jeste, pjesma, kad bi mogla promijeniti svijet. Ništa ne bi prepoznala , kasnije, odakle joj snaga da odvoji zbunjeni glas od jeke između grobova, ogradu od prostora koji ograđuje, odakle da zna nije li ono što šuti glasnije od onoga što će izgovoriti? Što bi ostalo? Možda neko drugo ime na koje se neće odazvati onaj koji ga uzalud nosi, već spreman da potraži novu pjesmu? Ako nečija ruka otkine ružu, ako se mračni prsti probiju između usana da bi je dotakli, nestat će zajedno s njom i prsti i grlo i usne i ruža i ruka podignuta poput biča. Kad bi mogla promijeniti svijet pjesma bi bila ono što nije i više ne bi bila pjesma, dovoljno velika da pokrije prostor između onih koji se vole, i dovoljno mala da se u njemu izgubi. Zvonimir Golob [/i]

¤ Knjizevni kutak ¤
http://knjizevnikutak.blogger.ba
09/08/2005 18:24