beats by dre cheap

KNJIGA ADEMA KAHRIMANA... 3.DIO

[i] 7. Bio je jedanaesti dan jula mjeseca 1992. godine, sedamdeseti dan opkoljene a neosvojene Dobrinje; vidjeli smo dio neba, dio brda i dio susjedne zgrade. Nedaleko od Dobrinje, u naselju Hrasnica, na dječije obdanište četnici pjesnika i psihijatra dr R. Karadžića ispalili su granatu'koja je ubila četvero a ranila desetero djece, Dan je bio lijep. Adem reče: - Prvo pucaju po stanovima iz tenkova, patova i pamova; ako te ne uhvate i ne zakolju, opljačkaju ti stan a onda ga zapale; zadeš dublje u Dobrinju kod kakvog znanca ili komšije; Četnici te drže granatama prikovanog u podrumu gdje nemaš svjetla, vode, hrane; kad ti to dodije, izađeš pred vrata da ubereš list maslačka za salatu, on te gađa snajperom; neka te, recimo, rani a ne ubije nekad, recimo, branitelji Dobrinje uhvate tog zlikovca koji te ranio; sad četnici traže da im predaš i vratiš toga snajperistu koji te je ranio ako hoćeš da bolnička kola prođu do prve bolnice, jer i Dobrinju kao i cijelo Sarajevo drže u blokadi i na nišanu; vratiš četnicima njihovog četnika-plaćenika, a na drugom mjestu u gradu, tokom vožnje, recimo na Mojmilu, drugi četnik ubije iz zasjede bolničara; ti odeš ranjen, s mrtvim bolničarem pored sebe, u bolnicu u kojoj nema lijekova ni hrane; kad te smjeste u prepunu bolnicu, četnici s okolnih brda, nakon što pojedu pečeno prase, podnapiju se rakije i odgude uz gusle svoje pjesme, granatiraju bolnicu; a pri povratku onih bolničkih kola, recimo, iz kasane «Maršal Tito«, ubiju i vozača tih istih kola pa kola ili otmu ili unište; ako umreš u bolnici od zadobijenih rana, u najbližem parku ti iskopaju metar, a na tvoj tabut na kome mrtav ležiš, na hodžu i nekoliko dobrih, hrabrih ljudi koji hoće da te ukopaju, četnici opet pucaju; s Trebevića granatiraju čak i tvoj grob. Niko ne zna kako se zove ovaj rat. - Hadžiju još peku rane, njegova bol je nepodnošljiva - rekoh. - Da - reče Adem muklo - ali su spašeni muallim iz Vrsinja, njegova četiri sina, žena i kći i svih stotinu sedamdeset i sedam duša iz zapaljenog mesdižda. - Da - rekoh. - Jučer su četnici u rogatičkom kraju spalili hiljadu kuća. Pokušajte svaku kuću da označite samo sa po jednim brojem, nećete pojedinačno nabrojati ni stotinu a zamorićete se i odustaćete od brojanja. To je mnogo kuća. Ali, to se čitaoca ne tiče. Čitalac nije četnik da ga to raduje, niti je čitalac Musliman da ga to žalosti - reče Adem Kahriman. - Postoji samo pet riječi koje mi razbistre pamet - rekoh - Armija Republike Bosne i Hercegovine. Kad izgovorim tih pet riječi, nema više pitanja na koja ne znam odgovor. - Čovjek koji ubije, odvaja se od zemlje, postaje leteći čovjek - reče Adem. - Čovjek koji laže i krade leti manje, a čovjek koji ubije leti više. - Postane lagahan? - Ne, ali postane čovjek koji leti. - Svako bi želio da leti... - rekoh. - Iako sve ptice lete, neke su sretne a neke nesretne - reče Adem. - I vampiri lete - dosjetim se. - I vještice - dodade Adem. 8. Ovo je tek početak vaše knjige, a mnoge se stvari već ne vide i pored Pojašnjenja i Pojašnjenja pojašnjenja rekoh. - Šta se ne vidi? - upita Adem. - Ne vidi se Dobrinja, ne vide se ljudi, ne mogu ni nabrojati šta se sve ne vidi - rekoh. - Ovo je knjiga a ne filmsko platno - odgovori Adem. - A nije ni slikarsko platno - osmjehnu se on. - Knjiga je knjiga - dometnu. - Ali čitalac nije baš dobro vidio onih stotinu sedamdeset i sedam duša iz zapaljenog mesdžida u Vrsinju - nisam popuštao. - Hoćete li to vi da pišete moju knjigu? - upita Adem. - Ne. Ali ne vidi se ni kako ti ljudi izlaze iz zapaljenog mesdžida. - Izlaze polahko! - reče Adem. - Ne vidi se kako su ti Ijudi, te žene i ta djeca i ti starci obučeni. - Obučeni su onako kako se oblače Bosanci na selu: muški u mušku odjeću a ženske u žensku odjeću - odgovori Adem. - Što se mene tiče - rekoh - uvijek ću posvjedočiti da sam vidio muallima iz Vrsinja, njegovu hanumu, četiri mu sina i kćeri žive i zdrave. - Hvala! - reče Adem. Bilo je to 17. jula 1992. godine, onaj dan kada su Četnici u naselju Vučine u Višegradu osamdeset ljudi, žena i djece sabili u podrum jedne kuće i zapalili. Nisam mogao i to da ne spomenem Ademu Kahrimanu, iako sam znao da on to zna. »Kad Adem može spasiti iz ognja stotinu osamdeset i tri osobe, zašto ja ne bih mogao spasiti osamdeset«, mislio sam. Ali nisam mogao. Nisam mogao ja, ali nije mogla, ili nije htjela, ni Evropa. Nisam mogao ja, ali nije mogla, ili nije htjela, ni Amerika. Nisam mogao ja, ali nije mogao, ili nije htio, ni cio svijet. 9. Osim toga što hoće da napiše knjigu kojom bi spriječio zločine koji su se već dogodili, Kahriman vaja i sjene. To samo na prvi pogled izgleda nemoguće. Uzme komad žice i napravi čovjeka otprilike ovako: Potom uzme drugi komad žice i napravi drugog čovjeka koji je najmanje dva do tri pu ta veći, pa ga okrene naglavačke: Tako dobije čovjeka i njegovu sjenu. Od stakla načini kasetu, u kasetu stavi čovjeku sjenu i naspe poliester. Kada se poliester stvrdne, raizbije staklo i dobije ovo: Onda to proda. Nezgoda s pisanjem knjige je u tome što ne možeš odmah da kažeš sve. Figure Adema Kahrimana bile su veoma mršave, kao figure Alberta Đakometija, ili kao figure Nandora Glida. Figure kipara Nandora Glida su mršave figure ljudi iz nacističkih konc-logora; leže jedna preko druge bačene na gomilu; očito je da su to umrli, glađu umoreni ljudi; te hrpe se privide kao hrpe ovlaš nabačena granja. U srpskim koncentracionim logorima u Bosni, od aprila do septembra 1992. godine, zatočeni Muslimani još nisu bili tako mršavi... Ne zna se zašto je Adem Kahriman vajao baš takve figure; ne zna se ni zašto je uz njih vajao i njihove sjenke, to je tajna. A šta vajar treba da vaja kada vaja čovjeka: odijelo, mišiće, kosti li psihu? Sve to. Ernest Hemingvej kaže da ne voli kipove jer se ne miču. Možda je u pravu. Samo se mali broj kipova na svijetu miče, poneki Mikelanđelov i poneki Rodenov. Adem Kahriman je volio Ernesta Hemingveja. Nije ga znao, ali ga je volio. Čuo je za njega. - Kad Ernest Hemingvej kaže da je njegova knjiga kao ledeni brijeg, on govori istinu - reče Adem Kahriman. - Ledeni brijeg se vidi samo manjim dijelom svoje mase. Ali, Ernest Hemingvej je prevaren - nastavi on. - Samo onaj ko ide u džamiju može biti Ernest Hemingvej. - On je uvijek išao tamo gdje nema džamija - rekoh - na Kubu, u Pariz, u Španiju, u Kinu, u Afriku... - Emilijano Zapata je u Arabiji - reče Adem. - To kaže narod Meksika. - Emilijano Zapata nije Ernest Hemingvej - rekoh. - Možda je Emilijano Zapata sjena Ernesta Hemingveja - osmjehnu se Adem. - A možda je Ernest Hemingvej sjena Emilijana Zapate. - Emilijano Zapata u Arabiji gleda arapske konje a ne džamije... - Osim toga Ernest je pio... - rekoh. - Eufemio Zapata, brat Emilijana Zapate jest pio - reče Adem. - Pio je i pjesnik Tin Ujević - rekoh. - I Vi pijete reče Adem. Adem Kahriman nije pio. - Pijem - rekoh skrušeno - ali sada nema šta... - Ne razumijem zašto su pjesme Tina Ujevića tako tužne, on je živio u Sarajevu, a u Sarajevu ima više od stotine džamija. Kako neko može pisati tužne pjesme tamo gdje ima više od stotinu džamija - reče Adem. - Ne znam - rekoh. Četnici su od aprila do septembra 1992. srušili četiri stotine šezdeset i dvije džamije u Bosni i Hercegovini. Adem se od 1958. godine trsio da izvaja čovjeka sa sjenom i u ljeto 1991. u tome je najzad uspio. Izvajao je čovjeka i njegovu sjenu. Ali meleći ne ulaze u kuću u kojoj stoji kip, a osim toga, ako Aem Kahriman svom djelu ne udahne život gorjeće vječno u džehenemskoj vatri. On je to znao. - Kur'an vam nigdje izričito ne zabranjuje da vajate čovjeka i njegovu sjenu - pokušao sam da ga utješim. - Da, ali kad hoću da proučim Bismilu ili neki drugi kur'anski ajet, moram zažmiriti ili okrenuti glavu da mi pogled ne padne na moje figure - reče Adem. - To treba pojasniti...) POJAŠNJENJE Muhammed, a. s., Allah ga darovao svojom milošću, 629. godine dotakao je svojim štapom tri stotine šezdeset kipova i goluba od alojevog drveta koji su stajali oko Kabe i oni su se srušili. Hiljadu sto četrdeset i jednu godinu od godine u kojoj je Muhammed, a. s., štapom oborio mekanske kipove, u Njemačkoj se rodio filozof Georg Vilhelm Fridrih Hegel. Šejtan nagovori Karla Marksa da Hegela okrene naopačke, a u Rusiji se nađe šejtanov radnik po imenu Vladimir Iljič Lenjin koji tako, naopačke, okrene mnoštvo ljudi. Sve je to zapisano u knjigama. Turci u Bosni nisu pravili kipove. Turska se raspala, a 1878. godine Bosnu je prisvojila Austro-Ugarska. Kada su Turci otišli iz Bosne, Srbi, bosanskim muslimanima, bosanskim pravoslavcima i bosanskim katolicima govorahu - svi ste vi Srbi, što nije tačno. Onda se i Austro-Ugarska raspadne, a srpski kralj Jugoslavije stane bosanskim begovima uzimati zemlju. Bosanski begovi su imali mnogo zemlje. Bosanski begovi nisu pravili kipove. Kada su Adolf Hitler, Car Hirohito i Benito Musolini započeli svjetski rat da bi uzeli svu zemlju na Zemaljskoj Kugli u Jugoslaviji je već bilo deset hiljada komunista. Hitler, Hirohito i Musolini su poraženi ali su komunisti, najzad, bosanskim begovima uzeli svu zemlju. Đavo je likovao jer komunisti ne vjeruju u Boga. Sada Srbi bosanskim muslimanima stadoše govoriti: vi ste Srbi što nije tačno, a Hrvati bosanskim muslimanima stadoše govoriti: vi ste Hrvati što, također, nije tačno. Komunisti su pravili kipove. Adem Kahriman je vidio da se svi kipovi oduvijek prave bez sjene. Ali, njemu je trebalo trideset i tri godine da izvaja čovjekovu sjenku. To mu je pošlo za rukom nekako u ono isto vrijeme kada se u Bosni komunizam rasplinuo i nestao a Jugoslavija raspala. Čim se Jugoslavija raspala a komunizam rasplinuo, Srbi i Crnogoci nasrnu da pobiju Muslimane i Hrvate u Bosni, a bosanske zemlje nazovu srpskim i onda ih prisajedine Srbiji. Hrvati se ne pobiju s Muslimanima osim 19, 20, 21, 22, 23. i 24. oktobra 1992. i također 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18. i 19. januara 1993. Koliko god je Adem bio sretan što je izvajao čovjeka i njego vu sjenu, toliko je bio i nesretan jer Božji poslanik Muhamed, a. s., ne voli kipove, a Adem voli Božjeg poslanika. Nedzad Ibrisimovic, Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedzadom Ibrisimovicem Bosancem [/i]

¤ Knjizevni kutak ¤
http://knjizevnikutak.blogger.ba
15/05/2005 16:27