beats by dre cheap

SVATOVSKA

[i] Bio jednom davno u Bosni jedan covjek pa imao, da prostis, onu stvar golemu preko svake mjere. Kad bi kudgod podi, nije moglo drugacije nego upregni petera kola, pa ga natovari na njih, sjedni u sesta i tako idi. Kud god bi dodi, ljudi su se ibretom ibretili, kako musko, tako, bogme, i zensko. Niko mu nista nije mogao prigovoriti da je ova­kav, ili zlo i naopako, onakav, jer je, siromah, za to ponajmanje bio kriv. Sve to, pak, nije bilo bas lahko snositi. Nekoliko je puta covjek njemu zasebnu kucu pravio, golemu kucu od grubo tesanih balvana, a sebi kolibicu od slame i pruca. Legne, pokrije se i samo sto zaspi, istom ti se on nadigne i svu onu svoju brvnaru razrusi. Onda us­taj pa mu novu gradi! Nekad je bilo i fajde. Kad bi se ukazi potreba da se kakva sumica raskrci, stani na brdo, dva-triput ma­hni i - eto krcevine. Ali, to je bilo urijetko. Najveca je nevolja bila u tome sto se taj covjek nikako i nikojom nije mogao ozeniti. Koju bi god pitaj, svaka bi pokri lice mahramom i reci: - Gluho i daleko bilo...! Mnogima bilo zao da takav covjek, ni kriv ni du­zan, skapava u samoci, pa su mu zenu trazili s kraja na kraj svijeta ne bi li je kako nasli. Tako trazili, trazili, kad jedne godine pronese se glas da su mu zenu nasli i isprosili. Ih, to odmah veli­ko slavlje nastalo! Utanacili i svadbu i dan kad ce mladu dovesti! Onaj covjek odmah tri vola i osam stotina pilica zaklo, dvadeset bacvi vina i deset bacvi rakije iznio pred kucu, hljeba napeko i trista ljudi na svadbu zovnuo. Kad dosli gosti na svadbu, a ono nigdje ni klupe ni stolice. - Na sta cemo sjesti? - stali pitati, a domacin im rekne: - Nista se vi ne sekirajte, bice mjesta za sve! - pa izvadi onu stvar i ukrug je polozi da svak' svakoga gleda i vidi. Sjelo trista ljudi, nikome tijesno nije bilo, pa udri pij, jedi i veseli se. A domacin malo-malo, pa pogledaj ide li mlada, hoce li se pojaviti. Istom, u neko doba, eto ti mladinih svatova. I kod nje naprijed cetvora kola vuku onu stvar, a ona na petim, da prostis, sjedi. Kad mladozenja to ugledao, nikako nije mogao da se svlada, pa je svih trista gostiju u zrak odletjelo, nebu pod oblake. A mlada se opet mnogo poradovala, jer je i njoj vec dodijalo muza za se po svijetu traziti. Oni svatovi malo poslije popadose na zemlju, ma­lo se ugruhase, ali ocas bubotke dobrim jelom i jakim vinom zalijecise i sve opet na dobro izade. Nedzad Ibrisimovic, Nakaza i vila [/i]

¤ Knjizevni kutak ¤
http://knjizevnikutak.blogger.ba
15/05/2005 15:33