beats by dre cheap

EMA EMILI

[i] Netko je prije dvadeset i kusur godina na jedan zenski nisan u Velikom parku masnom uljanom bojom napisao: Ema Emili. To ime blijedilo je sve do rata dok nije sasvim izblijedilo, ali nikome svih tih godina nije palo na pamet da ga izbrise jer nije bilo onih koji bi te bijele kamene biljege dozivljavali kao necije nadgrobnike. U svijesti grada to vise nije bilo groblje, nego je bio park, nije se znalo cije kosti leze pod zatravljenim mezarima, ali smo osjecali, ako smo ista uopce osjecali, kako ti mrtvi sa svih starih sarajevskih grobalja, pa i ovog u Velikom parku, nisu nicije prabake i pradjedovi, nego da pripadaju onom svijetu koji je nekad davno domovinu otisao naci negdje daleko u Anadoliji nakon sto ju je nepravdom sudbine i nesrecom povijesti izgubio tu u Bosni. Mozda se s mrtvima nismo mogli identificirati i zato sto nismo mogli procitati njihova imena, ispisana apstraktnim viticama arapskoga pisma, pa ni nepoznati koji je preko stvarnog dopisao ime Eme Emili vjerojatno nije ni pomislio na pokojnicu ciji je mezar nazvao imenom nestvarne zene iz pjesme. A Ema Emili bila je jedna od stotina fatalnih slagerskih ljubavi koje su se pojavljivale od Opatije i Zagreba, preko Pesme leta i Beogradskog proleca, sve do Splitskog festivala i Vaseg slagera sezone koji se odrzavao u Skenderiji, ali je kao i svi drugi festivali bio opcejugoslavenskog karaktera. Zene o kojima se na festivalima pjevalo su odreda imale zacudna imena, onakva kakva u nasim gradovima nitko nije nosio jer su tekstopisci vjerovali kako se neobicnim imenom najprikladnije moze oznaciti smrtna ljubav o kojoj su pjevali nasi pjevaci. Sto je ljubav smrtnija i melodija tuznija, to su bile vece sanse za pobjedu. O Emi Emili pjevao je, valjda, Zdravko Colic, ali u sjecanju nema podataka o tome je li s njom pobijedio na nekom od festivala. Pjevacice obicno nisu imenovale svoje ljubavi jer su tekstopisci ocito imali problema s neobicnim muskim imenima. Sto bi u tadasnjem nasem dozivljaju bilo neobicno musko ime? Fernando, Baltazar ili Johannes? Ne, nijednoj nije padalo na pamet da pjeva o takvim muskracima, mozda i zato sto su ocjenjivacki ziriji bili sastavljeni uglavnom od muskaraca, a nijednom muskarcu, svjesno ili nesvjesno, ne bi bilo milo da tu sad netko pjeva o nekom Fernandu. Rezultat slagerskog oneobicavanja zenskih imena bio je taj da su se sezdesetih i sedamdesetih godina sirom Bosne pocele radjati prve Danijele, Manuele, Eme Emili i Kristine, ali su muslimani iskazivali barem taj oprez pred sudbinom da svojim kcerima ipak nisu davali ona imena koja bi podsjecala na krst, kriz ili neku od poznatijih krscanskih svetica. Kada jednom prodje era slagera, ostat ce samo imena generacija nazvanih po slagerima koje ce potvrdjivati zivotno pravilo po kojem izmedju tebe i imena koje nosis vjecito postoji barem estetski jaz. Generacija nazvana po slagerskim junakinjama nije slusala slagere jer ih vise nije ni bilo. Ime je uvijek samo znak roditeljske mladosti i u tome je barem djelic njeznosti koju otac i majka osjecaju za tebe, u tom imenu po kojem su te nazvali, a za njih je danas izgubljeno. Roditelji ostaju njezni prema djecijim imenima i nikad ne razumiju zasto se djeci ta imena ne svidjaju koliko god s njima bila zivotom srodjena. Pjesma o Emi Emili pjevala je zapravo o jednoj djecackoj ili mladenackoj ljubavi koja je trajala samo "od proljeca do kasne jeseni", pa je u svoje vrijeme bila netipicna. Vecina drugih ljubavi bile su dozivotne i pjevane su iz perspektive duboke starosti. Kad danas mislis o njima, smijesno ti je kako su se Miki Jevremovic, Kico Slabinac, Fadil Toskic, Mahir Palos trudili da izigravaju starce u pjesmama koje su pjevali. U ranim tridesetim, mladi kao sto se u ona vremena bilo mlado, pjevali su ti ljudi pjesme osamdesetogodisnjaka, o prvim ljubavima koje su bile i posljednje, ljubavima na smrt i do smrti i o nesretnoj sudbini koja ih je zavijek od njih razdvojila, sudbini o kojoj slusateljstvo nije nista znalo, niti je s pjevacem dijelilo slicna iskustva, ali joj se srcem priklanjalo jer je srce tugom lako prevariti. Miljenko Jergovic, Historijska citanka [/i]

¤ Knjizevni kutak ¤
http://knjizevnikutak.blogger.ba
03/05/2005 19:33