beats by dre cheap

FANTOM SLOBODE

[i] Pritisnuo sam kažiprstom nevidljivu sklopku na sljepočnici i pokrenuo vremenski stroj u vlastitoj glavi. Otpadaju listovi kalendara k'o uvojci nakon kemoterapije. Oh, sjećanja moja, zašto ste značajnija od uspomena drugih ljudi? Mjesec je mart, godina 1994., sjedimo pored ulaza u kafić Ferari, ćumamo travu i cenemo se od smijeha. Zuhra se vraća iz kafića noseći četiri piva. Nuno, Žile i ja naginjemo hmeljni napitak kao Popaj konzervu špinata. U kadru se pojavljuje Ćipo. - Rek'o je Hare-Pašin da svi komandiri vodova, odjeljenja i ostali borci moraju biti ispred kolodvora u tri poslijepodne kad sa Skokova nailazi autobus - referira Ćipo. - Al' ko ga jebe, mi smo na odmoru, ni ja neću ići, reći ću Hari (ako ga sretnem) da vas nisam vidio. Mrtav ozbiljan ustajem i krećem kući. - Gdje ćeš? - javlja se Zuhra, nakon što je zavladao muk i smijeh se raspršio ugodnim zrakom. - Idem na Hasin vrh, da gore ostavim kosti. Osjetio sam trnce nečeg ljigavog kako mi bodu kožu na faci. Kod kuće sam obukao uniformu, stavio grudni rap, uzeo kalašnjikov i borbeni ranac u kojem sam držao dvije bombe iz namjenske proizvodnje, tzv. cazinke, i par debelih vunenih dokoljenica. Oprao ruke i umio se. Sve radnje izvršio androidski samouvjereno. Pozdravio se sa starcima i uputio prema autobusnom kolodvoru. Oprostio se sa četiri strane svijeta. Razdužio se sa životom. U zemunicu broj dva, na samom vršku, uvlačila se uljasta smegma pomrčine. Sutradan u devet i pedeset ujutro započet će kombinirani artiljerijsko-pješadijski napad. Ležeći u bolnici, nakon prve injekcije Fortrala, sjetio sam se njihovog vojnika koji je gipkim skokom preletio kameni grudobran, i stao pucati u deku što je visila na vratima napuštene zemunice. Bio je u maskirnoj uniformi petobojki. Bacio sam zelenu kašikaru na njega, i nisam ga više vidio. Moj "pokemon" je bio jači. Ugasio sam vremenski stroj i zapalio cigaru. Naručio hladno laško pivo. U parku ispred kafića, na grmlju (u obliku afro-frizure), golubovi su brstili crvene plodove savijajući svojom težinom žilave ogranke. Na terasi prvog kata penzioner je iz kutije šibica pustio bubamaru na svoju ruku isfleknu staračkim pjegama. Sprat iznad, za ogradu terase (s koje se krunila memljiva pokorica fasade) bio je pričvršćen tanjur satelitske antene. Preko "metalnog frizbija" zelenim slovima je pisalo gazija. Dvojica tinejdžera na balkonu trećeg kata palili su debeli joint. Kafa, cigare, pivo, pišanje, štok-kola, banalni razgovori, pijanstvo, bol u glavi, samljeveno tijelo, kurac-pička-govno-sisa... Tričave drangulije svakodnevnice ljeskale su mi pred očima. Faruk Sehic [/i]

¤ Knjizevni kutak ¤
http://knjizevnikutak.blogger.ba
24/04/2005 17:28