beats by dre cheap

SVETKOVINA RUZA

[I] Berite ruze, djevojke, da bi vam danas sjale, taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju. Ruze su svete varnice sto su za.vrcale iz dna dusa vasih trepetljivih u ovom razbludnom maju. Ruze su munje misli, one su u srce strijela, ruze bogate, besplatne, u basti na ivici druma O ruze su kad nebeski, one su oko vidjela, i muzika prirode s mirisom jezovitih suma. O ruze, da izdahnu raskosno u dragoj hladovini kao tren najljepsi i najkraci u viru varavih mrena. Ruze, da bi bile pozdrav milosnom suncu u dolini i setnja razdragana do zadnjeg praga sjena. Ruze su jezik ljubavi u spomenaru srece. One su kao svjezi blijesak svjetlosti u bistrom zdencu. Ko se za zivot radja, gine za mladost, da mece na celo ruze poizbor u ganutome vijencu. Necu da laskam strahu zarobljenika vasih da ne bi ruze s oltara na krvavome bridu sluzile kao ures koji ih grobom plasi u sladostrasnom i crvenome vidu. Ruze vjencanja da nisu cempres za mrtve! One pomiruju krotke i naprasne, one njeznoscu daha otkupljuju sve zrtve i one u struji krvi kao zmarak romone. Ja placem za ruzom. U oleandru cvjetam sto nije ni lovor ono ni ruza tisina. Ali iz case ruzin pjan pogled sretam: cvijet oleandra prebojen u rujnoj kapi vina. Neka pljuste ruze sa stropa, danas, u svetkovini! Ruze sa krova, ruze s nebesa, ruze iz basta. Nek pljuste ko kisa, ko vjetar, ko gnjev u prasini ruze iz istine, ruze sa zvijezda, ruze iz masta. I da nam zacepe usta, i da nam zaklope oci ruze pijane, ruze ocajne, ruzini vrti S cjelovom koji golica te se necujno toci kao dolazak kratke i sasvim prividne smrti. Da panu kao pehar iz magla prividenja, da planu i da zgasnu, i da nicem sluze. O gladi, o zoro i sutone cvjetni u bicu sto se mijenja, berimo, kidajmo vijence! Pijmo, pijmo ruze! Blagoslov ruzama polja i cijelom ruzinom rodu sto je vrebao tajne mladosti sunceva boga: one nas najbrzom voznjom dovode u slobodu, one su dar zemaljski i kovceg zavjetnoga. Pjesme trebaju ruza, a ruze svojih pjesama, sve sto trenutak nudi, a sto najdublje pruza. To su mlazovi himne iz luce biljnih cesama, o andjele, sidji i otpjevaj vjecne litanije ruza. Na tvoje glasove, i protiv necisti vec dotrajalih dana, past cu kao ucaran i s tobom cu hvale reci tom rasipanju srece i kupanju sred tamjana, i, pred zavjetom ruza, tek jednom, pobozno kleci. Da bi nam bile uzor, umjesto zamora rijeci, sto treba biti plamen i skroman; te razapeti i otkinuti s grma da razlog nam ne prijeci sve na dar, primjer, s ruzom zivjeti i umrijeti. Sto vise ruza! Za pjanstvo i ludilo njih, sto vise ruza, i s njinim trnom i dracem. Ja ih u kite svih, te ih u grudi skrih da s ranom klicem i da s dragoscu placem. Sto vise ruza ! Njih ! Sto vise ruza svih ! Tin Ujevic [/I]

¤ Knjizevni kutak ¤
http://knjizevnikutak.blogger.ba
24/04/2005 16:00