¤ Knjizevni kutak ¤

Perom i slovom u nezaborav ....

13.08.2005.

Oslovili su nas "Muslimani" i otvorili lovnu sezonu

[i]
Neuk i neobavijesten covjek cesto brka pojmove Bosnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Na zalost, u taj svijet spadaju i neki nasi novinari i neki nasi ljudi na visokim polozajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo. To je pretezno onaj nas sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najcesce oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad obicnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o opcem vec samo o vlastitom. U velikoj mjeri to je i svojovjersna mimikrija kakvu ima i zivotinjsko caastvo. Dakle, Bosnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovackih muslimana, sandzackih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je oko sest miliona Bosnjaka (iz vise generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda. U sovjetskim naucnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama, i u nekih drugih naroda koji su snama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bosnjaci.

Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovnistva 1971, zamijenjen je terminom Bosnjak na posljednjem Bosnjackom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodusnom aklamacijom vraceno ovo narodno visevjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olaksanja da se to natezanje s imenom okonca, bez velikih rijeci i bez ikakvih prenemaganja, tumacenja i pravdanja... Savez komunista uveo je za nas termin Musliman, umjesto Bosnjak da bi se Musliman asimiliralo u musliman, a musliman moze biti bilo koje nacije. Citirao bih o ovome izvanredno zapazanje dvojice nasih vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karica i dr. Resida Hafizovica u njihovom pogovoru knjizi Emira Sekiba Arslana "Zasto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?", Sarajevo 1993. godine: " Napokon, kada je nase historijsko pamcenje postalo isto sto i posvemasnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar nasa svakodnevnica nije najbolje svjedocanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas posvjeste porjeklo nasih pravih duhovnih korjena i da nas nepogresivo upute na vec zaboravljenu duhovnu zavicajnost, vec da bi nam, uz podsmjeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sobstvenu proslost i na sobstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas vec bili usmjerili da koracamo tudim putem i da budemo sudionici tude historije i tude kulturne tradicije."
Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i pise se malim "m", malim pocetnim slovom kao i krscanin, hriscanin, protestant... Termin musliman oznacava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira gdje zive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime.Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i oznacava svakoga ko je roden u Bosni i Hercegovini ili je to stekao zivljenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a moze biti i drzavni. U tome ima i slicnosti s terminom Srbijanac i Srbin. Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bosnjak ne mora biti Bosanac. Ima cak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bosnjak moze podvesti Bosnjak-musliman, Bosnjak-katolik, Bosnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, cak stetne proizvoljnosti koje mirisu na neku vrstu bh. unitarizma. Nasi bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zasto. To se mora uvazavati, inace bismo slicili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u nome. To ne.


Alija Isakovic

[/i]

13.08.2005.

SMIJESNO JE MOZDA..

[i]
Smijesno je mozda, bio sam covjek s onim od juce i hocu da budem covjek s ovim od danas, drukcijim, mozda i suprotnim ali me to ne buni jer covjek je promjena a zlo je ako ne poslusamo savjest kad se javi.


Mesa Selimovic, Dervis i smrt

[/i]

13.08.2005.

ZAPAMTITE...

[i]
Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo... Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima.


Alija Isakovic, Antologija zla

[/i]

13.08.2005.

BINA

[i]
Binu je rat, kao tek stasalu djevojku, zatekao u Sarajevu. Skolske knjige je brzo zamjenila bolnickom torbom, a radost zivota borbom za njega. I tako godina za godinom svih cetiri, ratne, teske godine opsade Sarajeva. U tim godinama preplitale su se radost pomoci drugima u odrzavanju i prezivljavanju, vidanju rana, ljubav, smrt. Ljubav u ratu nije u Sarajevu bila nesto novo, njoj jeste, bila joj je prva, velika. On je bio borac, branilac grada, njen vitez na konju. Trajalo je godinu, dvije, kraj rata se vec nazirao kad su joj javili:
- Poginuo ....
U Sarajevu smrt nije bila nova, ali ova je i nju pogodila. Najbolji prijatelj od onog sto je izgubila bio joj pri ruci, tjesio je, nudio ljubav iznova.
- Ne, ne jos, bilo bi i previse i prerano, odbijala ga ona.

Poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma ljudi u Sarajevu cekali su da nekako i odjednom sve bude drugacije. Kad ono gore. Jedino sto nije pucalo. Ali tek tada se vidjelo sta su rat i opsada grada ucinili od ljudi, onog sto grad cini gradom.
Bina je u ratu radila, imala je pune ruke posla, u miru je prestala da radi, kao da je niko vise nije trebao.
Oni sto su ulazili ili izlazili iz Sarajeva nisu vise morali kroz onaj "tunel zivota" ispod piste aerodroma. Sad su onom pistom dolijetali i odlijetali. Tako je doletio i jedan iz daleke zemlje Danske. Ime mu je bilo bosansko, a sve na njemu Dansko. Pitao on Binu da izadju na kafu. Gledala ga ona pa se cudom cudila. Ni slika ni prilika, otac bi joj mogao biti, a on ... Odbila je i kafu i izlazak.
Proslo nekoliko dana on je pitao ponovo. Ona nije odbila. Popila je kafu i slusala idilicne price o Kopenhagenu, Danskoj, danskim krunama, skolama za strance, itd... Dok je slusala onu tudju pricu svoju je vec u glavi napravila.
Pitao je onaj:
- Hoces li sa mnom ?
- Hocu, odgovorila je, dok je istovremeno ostalo iz njenih misli gutala i opcutala.
U Kopenhagenu, u onoj idili, bilo joj je namjenjeno mjesto hanume na minderu do papira, do kakve skole, za strance.
- Ima li ovdje kakva posla? pitala je svog dusobriznika, onog sto je mislio da je ona bila njegova.
- Ima ali nema za tebe, odgovorio on.
- Kako nema za mene ? bunila se ona.
- Ima brati salatu, tesko da teze ne moze biti, razuvjeravao je on nju.
- Odvedi me sutra da berem salatu, rekla je Bina, sebi i onome.
I tako dan za danom, punih sest mjeseci, na koljenima sa kesama za pojasom i odrezanim glavicama salate u rukama. Glavice je prvo stavljala u kese, a potom u plasticne gajbe, po 16 ili 20 komada u svaku. Uz njih je slagala i svoju ratnu muku, tuzne sarajevske slike.
Onaj, njezin dusebriznik se cudom cudio, a ona se radovala i u sebi planirala.
Upravo tu na njivi, među redovima salate i jezik je naucila. Sa onim radnicima je pricala engleski, a nepoznate rijeci danskog zapisivala je u blok sto ga je u tu svrhu uvijek u dzepu drzala, kuci je po rijecniku trazila znacenje upisanih rijeci.
Pozvali su je i u skolu jezika za pocetnike, ona je trazila da pise test. Polozila je i oni je onda prebace u skolu za bolnicarke.
Njeni zemljaci iz Bosne se njoj cudili.
- Vidi se da ratnog Sarajeva niste osjetili, govorila bi im ona ostavljajuci ih u cudu.
Prosle su dvije godine, stigli papiri. Toliko je trebalo cekati po osnovu braka, i ona je cekala. Negdje bas u to vrijeme okoncala je i onu skolu za bolnicarku, ili kucnju njegu i samo rekla onom sto je njegova bila.
- Psihicki nisam najbolje, ljekari su mi preporucili da probam, sama, to bilo sve. Stvari je vec bila strpala u nekoliko torbi, a stan je pronasla u malom susjednom gradicu, ovo je bilo ono sto je jos trebalo odraditi. I ona je odradila.
Isto ljeto otisla je u Sarajevo i dovela u Dansku onog sto je dvije godine na njega mislila, i sjecala se rijeci sto mu je u onim ratnig godinama govorila:
"Ne, ne jos, bilo bi i previse i prerano". Sedmicu dana kasnije on je u kese za salatu, savijao ratne uspomene zajedno sa onih 16 ili dvadeset glavica, a naveče kuci Bina ga nove danske rijeci propitkivala.


Sevko Kadric

[/i]

13.08.2005.

BOSNA SE POKORIT NE MOZE

[i]
Da l' čujete braćo i sestrice
Da l' čujete kako Bosna cvili?
Posjekoše njene jablanove
Vite jele i mlade borove
Popališe sela i gradove
Porušiše njene bogomolje
Zamutiše rijeke i izvore
Opustiše kuće domaćinske
Ucviliše i staro i mlado.
Ječi Bosna jadna i ranjena
Izgažena i osramoćena
Ojađena i zaprepaštena.
Šta se desi nama iznenada
Je su l' ovo ti isti stvorovi
Što su istom ulicom hodili
Što su isti vazduh udisali
Što se našim komšijama zvali?
Ne znadosmo braćo i sestrice
Da su ovo dugo pripremali
Svoju djecu mržnji su učili
Vjerovali da će preko noći
Cijelu Bosnu lako porobiti.
Nisu znali da je posna Bosna
Porodila sebi sinove i kćeri
Što su spremni sa golim rukama
Bosnu branit' od mahnitih zvijeri.
Skupite se braćo i sestrice
Oko Bosne sastavimo ruke
Čvrstu halku hajmo napraviti
Bosnu našu složno opasati
Neka vide kad se braća slože
Da se Bosna pokorit' ne može.
Da l' čujete braćo i sestrice
Da l' čujete kako Bosna pjeva
Otjerasmo dušmane proklete
Niče novo iz pepela cvijeće
Mladost naša nije zalud pala
Majka Bosna svjetlost ugledala


Biserka Sarajlic

[/i]

13.08.2005.

ZA TEBE MOJA MALENA

[i]
Sad tužno padaju sarajevske kiše
oplakujući mladost koje nema više
i ja za tobom tugujem moja malena
jer pade u svom gradu smrtno ranjena.

Tvoj život je bio samo kratki proljetni dan
beskrajnim željama protkan topli san.
Nisu ti dali da svilena razviješ krila
i prema suncu poletiš moja leptirico mila.

Voljela si da budna sanjaš slatke snove
i gradiš u oblacima lađe koje plove
tamo gdje samo biserne vode izviru
gdje vječana ljubav i mladost nikad ne umiru.

Sad tužno padaju sarajevske kiše
oplakujući mladost koje nema više
i ti si sada samo daleka sjena
sjećanje na ljubav koje više nema.

Još uvijek se sjećam moja malena
jesen je najljepšim bojama drveće šarala
a ti kao leptirica bosa i lagana
k'o u meko lišće, u moj zagrljaj padala.

Bili smo bezbrižna i sretna mladost
radovali se svakom novom danu
bili zaljubljeni jedno u drugo
bili zaljubljeni u ljubav samu.

Sad tužno padaju sarajevske kiše
oplakujući mladost koje nema više
ja znam da će tvoje lađe oblacima ploviti
al' ne znam da li ću ikoga kao tebe voliti


Biserka Sarajlic

[/i]

13.08.2005.

NOŽ, ŽICA, SREBRENICA

[i]
Sa suprotne tribine odjekivalo je: « Nož, žica, Srebrenica!!!»
Svako mu je slovo, poput rafala metaka, deralo meso sa kostiju, mutilo ionako razmućeni mozak, napinjalo ionako oteklo srce. Poželje da se pretvori u krik, u vrisak, poželje da je svemoćni grom koji jedini može ispričati priču o Srebrenici gluhima na suprotnoj tribini i rastjerati mrak iz njihovih zamračenih lubanja. Osjeti se nemoćan do krvavih suza, osjeti se kao da ga ovaj put prekla hladna kama na nabreklim vratnim žilama mu. On spusti roletne na svoje umorne oči da bar ponovo ne gleda ludilo na njihovim licima, začepi uši da ne čuje eho ovozemaljskog pakla i zla, ali se još uvijek ježila njegova koža kao na hladan dodir noža. Kao krv i zemlja izmiješane misli i pred zatvorenim očima naslikaše sjećanja od kojih se krije i bježi devet dugih, debelih, grozomornih godina.

- Hajde, sine Munire, s Božjom pomoći, i danas prođi šumom ne bi li, ako Bog da, i danas našao koju mliječnicu, vrganj ili list srijemoša da nam održi dušu u životu dok nam Bog ne pošalje kakve druge nafake i spasa iz ovog džehennema. Ne idi daleko oni su blizu i polahko da ne nagaziš na što, ne d'o Bog. - tugaljivo se molio majčin mu glas, i njemu i Bogu.


Muniru ( Munjom su ga zvali) bilo je petnaest, ni dijete, ni čovjek, dovoljno zrio da razumije, a previše nemoćan da bilo šta učini, dovoljno razuman da se boji, a previše zbunjen da ne srlja, dovoljno jak da se brani i o sebi brine, a previše slab da pomogne onima od kojih i Bog i svijet okrenuše leđa. Bio je jedinjak u oca koji mu pogide u borbi sa četnicima, dan prije nego će Ujedinjeni narodi proglasiti Nesretnu Srebrenicu Zaštićenom zonom, licemjerno zvanom. Prašina u oči je bačena. Očevu zaštitu zamjeni, tako, šarena laža zaštite svjetske dvoličnosti, licemjerno zvana.

Poslušao je molećivu majku, uvijek ju je slušao. Krenuo je u šumu da traži bijele šljemove pečurki spasa gladne, ratne hiljadu devetsto devedeset i pete od Isusovih muka prohujale godine, nedaleko od ovozemaljskog mučilišta, Srebrenice.
Dolje su bile krhotine izmrcvarenog grada, a gore, iznad njegove osamljene kuće, majka, hraniteljka, šuma. Začudio se što tog jutra ne grohoću rafali i ne prolamaju granate. Zadnjih nekoliko dana to mu nije dalo ni spavati, ni misliti, ni disati, toliko se zlo zguslo nad gradom.
Krenuo je lagan kao proljetni list na vjetru, majkin Munir, majkina Munja. Šuma ga zagrli i majka ga izgubi iz svog čudnom slutnjom ustreptalog oka koje je milovalo njegovu mršuljavu priliku sa prozora, stare, oronule kuće na osami.
- Hajde, sine, Bog ti pomogao! – prošapta u prozorsko staklo, pa se dosjeti i prouči mu dovu zaštitnicu.
Dugo je lutao poznatim šumskim zadžepcima. Ništa ne nađe, ništa što bi moglo utoliti njegovu pregladnjelost i, bar na sekund, zavarati njegov utrnuli stomak. Bukovo lišće je već odavno odrvenjelo i ne može se više jesti, kora mladih stabala oguljena i sokovi ispod nje isisani, jučerašnje gljive nisu ni popodneva jučer dočekale, a današnjih nigdje, ama baš nijedne, ni crvuljka lisičarke, ni klice popašenog srijemoša. Išao je sve dalje i dalje, nije mu se vraćalo kući praznih ruku, ne bi mogao otrpjet majčin pogled.
Prođe i podne, a on ne nađe ništa. Provlačio se kroz gustiše koji su ga grebali po licu i skoro zašao gradu sa druge strane, sve uzalud. Na mahove mu se činilo da odozdo, iz gradske udoline, dopire čudna larma. Nije se pucalo, za Božje čudo, nego su brujali motori i dopirali čudni valovi mnogobrojnih ljudskih uzvika i neobična žamora. Nije imao vremena misliti o tome, bio je gladan. Konjski uporan u svom traganju izbi na jedan proplanak, ali brzo ustuknu i sakri se u gustiš. Htio je pobjeći od onog što je vidio, ali ga čudan glas nepoznatog mu instinkta zadrža da vidi i zapamti sve.
Dvojica naoružanih, u kao smrt crnim uniformama sa mrtvačkim lubanjama iznad tvrdih niskih čela, odnekud iza živice u kojoj kao da je brujao teški dizel motor dovedoše dvojicu izbezumljenih, izubijanih svezanih jadnika. Munji se učini da poznaje očajnike preko čijih lica se već bila navukla mračna sjenka smrtnog straha. Išli su poslušno pred uperenim cijevima, pogledali jedan u drugog tražeći bilo kakvu nadu u očima sudruga, zvjernjali okolo po proplanku, pogledali u visoko nebo pa obarali pogled u crnu zemlju. Odnekud, sa druge strane proplanka, tu čudnu kolonu presretoše dvojica grdosija, ogromnih nabreklih tjelesa, sa dugačkim bradama i čudnim, crvenim beonjačama.
- Ko je naredio da se ti ljudi vežu?! To nisu zarobljenici. Pa, još pretučeni! Sramota! – povikaše grleni gorostasi. Jadnicima zasja nada u očima.
- Sijeci im konopce, Mile, ta oni su pošteno predali oružje. – zaori se nadaleko dubok glas nabreklog bradonje.
Isukaše dugačke, povijene kame iza pojasa i prođoše zbunjenim jadnicima iza leđa veze da im sijeku, hvala ti Bože, poradova se njihovo beznađe.
Kame sijevnuše, a dva grkljana se zabjelasaše, zakrkljaše i dva mlaza krvi šiknuše iz uzdrhtala mesa. Oči im bjehu širom otvorene dok su se slagali sa zemljom začuđenom. Oni sa puškama odoše nazad, ko obavili su svoje, a iz prikrajka priskočiše još dvojica, polahko, natenane preroviše džepove bivšim nesretnicima i odvukoše ih za noge negdje iza živice.
Naoružani se vratiše sa još dvojicom ispijenih, ispljuvanih, isprepadanih, izubijanih, izbezumljenih, iščašenih, iskrvavljenih, izluđenih ljudi. Jedan od izmrcvarenih bio je skoro dječak, Munjinih godina. Poznavao je on Samira, starijeg brata svoje tajne ljubavi, Sabine, sa kojim je često igrao “lopte” na livadi pored njihove mahale. Grlo mu se speče, a misli zazujaše ko uzrujane pčele u košnici. Poboja se da krvnici ne čuju bubnjanje njegovog srca. Zaustavi dah i zazinu da vidi šta će se zbiti.
I njih susretoše grlati, bradati dželati i ista krvava liturgija se ponovi, šumski ljudi igrali su suludu predstavu šumskom drveću ( i Muniru odrvenjelom ), prinoseći žrtve zemlji krvoločnoj.
Dvadeset puta se pred Munirovim petnaestogodišnjim očima ponovi ista scena, dvadeset puta se kočio od bljeska kame i bjelasanja grkljana u krvi šištećoj, a onda mu pozli. Učini mu se da će povratiti prazan stomak. Prestravi ga mogućnost susreta sa krvavim očima dželata i on lagan poput vjeverice klisnu u šumu.
Dugo se borio za dah, dugo se borio da ne povrati prazan stomak, dugo se grčio da povrati razum.
Šuma i njeni zadžepci provedoše ga na drugu stranu grada, tamo gdje je bila njegova usamljena kuća, a u kući uvehla majka. Vrata na kući bijahu širom otvorena. Trnci i jeza zagmizaše kičmom. Tjeskoba. Slutnja. Strah. Strah strašan ko zakrvavljene oči dželata.
Uleti u kuću. Ni žive duše. Sjuri se strmom stazom do kuće komšije Hasiba. Nigdje nikoga- kao da kuga pomori sav živi svijet, a ostadoše samo zjapeća kućna vrata. Pope sa na Pogledine ( svevideće brdo) i nadviri nad gradom. Kundacima su utovarali djecu i žene u kamione i autobuse. Oni što su čekali na red da budu utovareni bili su ograđeni bodljikavom žicom.
Učini mu se da među šarenim dimijama prepozna i mršavu majčinu priliku. Osvrtala se na sve strane i visoko istezala vrat.
Negdje iza sebe začu krik, vrisak, vapaj i rafal što ga prekide.
E, vala mene nećete, ni na kamion, ni pod nož, ni u žicu, neću vam živ u ruke pa makar se morao pretvorit u krticu.
Sa munjom misli sijevnu i munja u nogama, Munja se dokopa ponovo svoje šume.
Štrecajući svakog šuštaja lišća, krenu šumskim stazicama prema Potočarima. Plavi Holanđani ( plave, ukrasne, ratne pečurke, igračke ratne zaraćenoj djeci maloumnoj ) nas moraju zaštiti, mislio je. Bio je skoro nadomak baze holandskog UNPROFOR-a. Još uvijek se držao šume pazeći na svaki korak. Svojim izoštrenim sluhom začu krckanje suhih bukovih grančica. Ne, to nije mekahni hod životinja ( koje su, zapravo, već odavno bile pobjegle iz srebreničkog grotla ili su ih mine poubijale ), to je tvrdi hod vojničkih cokula, pomisli i munjevit, kakav je i bio, brzo se sakri u gustiš. Sačekaće da prođu. Omalena grupica ljudi kretala se šumom oprezno strigući očima na sve strane. Kad bi koji nagazio na suhu grančicu, ostali bi ga proboli oštrim pogledima.
* te, pa to su naši, sijevnu misao kad se približiše njegovom skrovištu. Prepoznao je svog daljeg rođaka, Safeta, i čuvenog gradskog jalijaša, Seju.
- Sajo! – zovnu ga tiho, čovjek se prvo ukoči, ali se u trenu munjevito okrenu i uperi pušku u gustiš.
- Sajo, Munir je Mehmedov. – prošapta.
- Izađi da te vidim! – prosikta.
Mršavi, visoki dječak-momčić izađe, a veliki Safet ga zagrli kao sina kojeg mu granata ubi s početka opsade.
- Šta se dešava? – upita momčić koji je tek tada počeo drhtati ( strah i beznađe tek su mu tad uzrovali mozak).
- Pokolj. Dobro je da si živ. Moramo prema Žepi. Ovdje je sve otišlo u pičku materinu. Prodani smo ko stoka. Sad kolju sve što ima jaja od šesnaest do šezdeset i šest godina. Svojim očima sam gledao. Nikome nemoj vjerovati, sine, ni našima, ni plavima, a njihovima ni u grobu, sjeme im se zatrlo. – siktao je Safet ljut na čitav svijet.
- I ja sam vidio – promuca dječak.
- Dobro zapamti šta si vidio. Jednom ćeš, možda, morati to nekome da ispričaš. – čovjek ponovo zagrli dječaka.
- Nikada neću ni moći zaboraviti.
- I ne treba zaboraviti. Nikad.
Krenuše šumom u pravcu Žepe. Nisu znali da je u plamenu (mržnje).

Vraćajući se te večeri sa utakmice svojoj izbjegličkoj kući sa zamišljenom majčinom slikom uramljenom u prozoru, učini mu se kao da ponovo bježi šumom od srebreničkog zla prema istom, žepačkom. Sejo, jalijaš, vatreni navijač, likovao je.
- Jes vidio, Munja, pobijediše naši. Rasturiše ih ko beba zvečku.
- Pobijediše *! Niko nije pobijedio, svi smo mi izgubili.
- Šta ti je, ba, što si sjeban?
- Ma, ništa. Nako. Nož, žica, Srebrenica!
- Ma, nek laju, kajaće se, presješće im! Ima Bog! Ima Hag!
Zaćutaše i utonuše u svoja sjećanja i poderane misli. Raja se razilazila sa stadiona galameći do neba.


Enes Topalovic

[/i]

13.08.2005.

SREBRENICKA FATIHA

[i]
Titra tiha fatiha
Mom starom jaranu,
Ime iz moga stiha
Svijetli na nišanu.

Moj jaran Saja
Dika sveg Bratunca,
Ime sve od sjaja
Na nišanu svjetluca.

Tri moja jarana:
Sejo i dva brata
Ispod tri nišana
Žrtve mučkog rata.

I neznanih bezbroj
Al svi su mi braća;
Drukčije se ne da
Srpskome ”junaku”.

Barem je sve veci
Baš kao piramida,
Treba više reći
O haremu šehida.

Bio bi još širi
Da svi ovdje leže,
Nek se uče tekbiri
Da katili bježe.


Ismet Ramljak

[/i]

13.08.2005.

SMRT MAJKI SREBRENICE

[I]
Umrle su, dobri moji,
Dvije majke ispaćeme,
Brijeg nišane sve više broji
Kao trajne uspomene.

Dunjaluk im bješe dao
to najdrže što su htjele,
Dželat kleti sve poklao,
Božije ga kazne srele.

Danas, sutra pa džennaza;
Čuj, svirepi, gluhi svijete
Danas Fata, sutra Naza
U džennetu im svako dijete.

Dvije žene tugom skamenjene
Za bol piramidu kraj Drine,
Gasul suzama umivene,
I kišom sa rodne visine.

Zamiču gordo dvije džennaze,
Za blagi brijeg i žitna polja,
Pravda još ne zna putokaze,
Tek, Božija će biti bolja.

Otišle su dvije žene
Ko suhe trske koje pamte,
A sa njima i dio mene
Da im moje riječi plamte.

Ko će platit’ za teške jade,
Za evlade, sestre, braću?
Dok cinici podlo rade,
Cijene smrti viš’ ne skaču.

Umrle su, dobri ljudi
Dvije majke prevarene
A pravda se sporo budi
Da vidi griješne obješene.


Ismet Ramljak

[/i]

13.08.2005.

MAJKE SREBRENICE

[i]
One su stabljike što imaju čula
Ispijenih očiju od gorčine suza,
Preostali svjedoci tragičnog rasula,
S uzdasima kamenim ispod svojih bluza.

One još dišu za ljubav umorenih,
Dišu iz inata tu ispod života,
Stidi se svijete majki ucviljenih
Od kojih je oteta sva tvoja ljepota.

Vulkani patnje njihove su duše
I kamen bi proključao u njihovoj žezi
Oaze nade ko pustinje se suše
S čemerom i jadom vječito u sprezi.

Tvrdo uho svijeta vapaj im ne čuje
Kao da je insan jedna silueta,
Ironija sudbine s nepravdom se rukuje
I nikakve fajde od haškog pijeteta.

Ko će da im plati danak u krvi,
Ko će da plati patnje devet ljeta,
Rade i Ratko trebali su prvi
U ime pravde i napaćenog svijeta.

Ko će da plati za zastrte vidike,
Za zbrisane boje sem crne i sive,
Otete rođendane i sve praznike,
Naslage boli pod kojima još žive.

Po meni pravo nek sud ljudski sudi
A zatim Božiji to obične zna se:
Oko za oko, grudi za grudi,
Tu nejma laži da ih spase...


Ismet Ramljak

[/i]

13.08.2005.

SUDBINA BESMISLA

[I]
Sudbina zemlje
sudbina covjeka
sudbina sudbine
valjano odjekuje
kanalima besmisla
tezeci vapaju
smiraja istine
i rodjenja besmisla.

Ustati, ostati, postati.

Sudbinu besmisla
pobijediti mozemo
samo ako...

... Ako odjek vlastitih
sanja pretocimo u
snovidjenja spostvenih
vizija ne prezajuci da
cilj svega bude zemlja,
taj maleni odsjaj spostvenog zivljenja

Da, zemlja...

.. Zemlja koja ce biti
onakva kakvom je mi
odredismo, mi sto besmisao
zamijenismo smislom
vlasitog bitisanja.

Zbog nas samih.

Bosna.

I

Hercegovina.


Sabahudin Hadzialic

[/i]

13.08.2005.

KNJIGA

[i]
Dok čitam
autora sa istoka
što djevojačko
prezime moje supruge nosi,
čujem rafale
iz obližnje kasarne.
Kao da me upozoravaju
da ne pretjerujem
u
namjeri
da razumijem.
Njih.
Razumjeti
znači odobravati.
Danas.
A odobravati
je korak ka
povratku
suzama
i patnji.
Jučer.


Sabahudin Hadžialić

[/i]

13.08.2005.

VLASTIMA

[i]
Biti gospodar mržnje
ljubavi i sjete...
... to želiš prijatelju ...
Druga strana medalje
ostaje
još
uvijek
neiskazana
a kada bude,
u njoj neće biti
Vas,
jer tu je mjesto samo za Čovjeka.
Vi to niste zaslužili...
... Mada je ovo subjektivno
viđenje
objektivne stvarnosti
moglo proći bez patetike ...
nisam uspio
a pokušao sam ...
Uostalom, i ja sam samo čovjek,
insekt ove civilizacije
izgubljenih srca...


Sabahudin Hadžialić

[/i]

13.08.2005.

PRAVDA I KRIVICA

[i]
(Amiru i Edi)

Pratim razgovor
draga mi
dva čovjeka
Jedan
Je
Legalista
a drugi...
drugi
je
realista.
Ni jedan
ni
drugi
ne znaju
da nesuvislo je
raspravljati
jer ionako
mimo nas ide sve.
Nas, MALIH
nedoraslih...
A odluke...?
Odluke donose
veliki...
Veliki izrasli na
pepelu naših promišljanja.


29.09.2003. g.
Sabahudin Hadžialić

[/i]

13.08.2005.

DRAGA MOJA BIH

[i]
Nije li
licemjerje
jedno govoriti
drugo
raditi
treće misliti
a četvrto...

četvrto – virtualno implementirati?

Nije li hipokrizija
podržavati
onoga što
ništa drugo ne želi
do ne živjeti sa mnom?

Nije li
glupost zvanična
ideologija
moderne,
dvadeset i prvim stoljećem
omeđene,
drage mi zemlje?

Pitati samo želim.


Bugojno, 26.03.2004. g.
Sabahudin Hadžialić

[/i]

¤  Knjizevni kutak  ¤

PROZA I POEZIJA

DžEMALUDIN ALIĆ
A knjiga je otvorena
Bilig
Bosna Bosona
Crni konj
Daleka Postaja
Dazd
Faust
Golubica bez vida
Ja nosim veceru
Kad i tvoj papir plane
Kad su objesili kera
Kljuc
Krv su uzimali
Kto to dohodi
Kulin Ban
Logorasi
Nas Stari most
Pogrom
Potkovani covjek
Prag Bosne
Pusta zemlja
Roblje
Sanjivi
Smrt u Manjaci
Spaljene knjige
Svanuce
Šehid
Ti ides svome domu
Zora kasni

DžEMALUDIN LATIĆ
Dva slapa i jedna duga
Ja sin sam tvoj
Tarih za stari most u Mostaru
Vali u noci

EJUB PASALIC
Bosanka
Elvirov krug
Kuda ste se zaputili
U istom trenutku
Uno - voljena rijeko

EMIR JUSIC
Gubim te

EMIR SULJAGIC
Meals ready to eat
Prvi konvoj...

ENES KISEVIC
Autobiografija
Bas ta
Bez kompasa
Brzo se sakrij u mene
Budi sunce poezije
Cuvar parka
Davanje
Dazd rijeci
Djeca su druga polovica duge
Djetinjstvo
Dobra prica
Europa
Gutljaj vina
I nista te kao ne boli
Idem se igrati...
Iskonski nagon stvaranja
Izgubljeni biser
Izmedju dva krika
Jabuka
Jutarnja molitva
Kako je tesko biti
Konac
Korijen s krilima
Lijepo nas je vidjeti zajedno
Ljubav
Ljubav se mnozi...
Moja mama
Na putu
Na semaforu
Nebesko zito
Necu se igrati...
Nedjeljivost
Nek na me predju...
Neki stid
Nocno kupanje
Obozavanje
Od onoga sunca
Ona
Onima koji govore u ime nas
Oporuka
Oprosti im Gospode..
Oprostaj bogatasa
Otvoren kavez
Pa to je krasno
Pahulje, pahulje..
Piramida
Pogaca
Pogledam u nebo...
Poslije kruga
Pred sobom
Pripadnost
Prisutan kao svjetlost bez glasa
Profesor povijesti
Prva prica
Prve, prave i druge ljubavi
S glavom cvijeta
Samome sebi
San bez snivaca
Sav svijet je tebi dom
Sijeda djeca
Silazim Rastokama...
Sizife brate
Snijeg u ocima
Sonata od sna
Starinski mirisi
Sunce, vjetar i ti
Suze svjetla
Sve cu ti dati...
Sve je u svemu
Što sam ja sebi
Takva vremena
Ti pises
Tiha nada
Tocka izvan kruga se ruga
Trznica
U Budimpesti
U nama su samo oci zive
Valcer kise
Vatra vatru ne gori
Vecim od zivota
Velik kao dijete
Vrtlar
Zajedno cemo svuci tijela
Zapis iz sna
Zapis o vremenu
Zasto se djeca ne smiju
Zemlja
Zemlja iz ociju
Zvjezdani zizak
Žeđ

ENES TOPALOVIC
Duh noci
Dusa
Igra
Majko!
Nafaka
Nicija djeca
Nije moj rat
Noz, zica, Srebrenica
Oglas
Okamenjeni svatovi
Plac do ludila
Poruka
Relativna fantazija
San
Ubi nas pjesma

ENISA POPOVIC CENGIC
Bosansko cedo
Djeca srece
Nanin zamotuljak...zar opet
Žena bi da rekne

ENVER COLAKOVIC
Dervis
Dodji
Izlet u Bosnu
Kako da ti kazem
Majci umjesto skoljke
Ocu pred Bajram
Sinoc
Trenutak u nesanici
Žudnja

ESET MURACEVIC
Noc bez tebe

FADILA NURE HAVER
Kad umrem da se smijem

FARUK SEHIC
Bez bremena na ledjima
Bojim se ovih tisina
Drustvena igra
Fantom slobode
Fluid
Ispraznite svoja srca
Na terasi Kod dva ribara
Prije sna
Taj ponocni blues
Totalna pjesma
Uvijek postoji prica

FEJZO SOFTA
Asiklijski elif-be

FERIDA DURAKOVIC
Gospode
Igra
Plesac

FRANC PRESERN
Snaga uspomene

GUSTAV KRKLEC
Bezimenoj
Ti i Ja

HABIBA STOCEVIC
Kad od tvog ostrog pogleda..

HADZEM HAJDAREVIC
Lice koje pamtim

HAMZA HUMO
Akvarel
Čekanje
Drugovima poslije dvanaest sati
Drugu
Hamza
Hercegovacki pejsazi
Jesenji rastanak
Labudova pjesma
Ljubavna pjesma
Molitva na stijeni
Nemir
Neretvi
Njezine misli
Ocajnik
Oprostaj s Mostarom
Šapat
U rodnom gradu
Vihor
Zvuci u srcu

HANIFA OSMANOVIC
Bez oprosta

HARIS REKANOVIC
Draga mama..
Koracam ulicama..
Ljubavna pjesma

HASAN KIKIC
Djevojacka prica
Kopile

HUSEIN DERVISEVIC
Turbe - legenda ili stvarnost

IBRAHIM HAJDER
Sumnja

IBRAHIM KAJAN
Mora

IRENA VRKLJAN
Vrijeme ljubavi

IRFAN HOROZOVIC
Balada o mrtvim prijateljima
Dzamija
Mramorno more
Mrtva ljubav
Ogledalo
Ptice na noktima
Skrita

ISAK SAMOKOVLIJA
Bijela nirvana

ISMET RAMLJAK
Majke Srebrenice
Smrt majki Srebrenice
Srebrenicka fatiha

IVAN GORAN KOVACIC
Bjeline
Usnula draga

IVAN ŠAMIJA
Atena se igra
Ljetna morfologija zudnje
Sorry, vrijeme

IVANA BRLIC MAZURANIC
Cudnovate zgode segrta Hlapica
1. Segrt Hlapic
2. Čizmice
3. Bijeg
4. Mali mljekar
5. Velika se glava pokazuje u travi
6. Kuca s plavom zvijezdom
7. Hlapic i kamenari
8. Crni covjek
9. Velika zalost
10. Djevojcica na putu
11. Na sjenokosi
12. Predstava
13. Razgovor Hlapica s tezacima
14. Pozar u selu
15. Veliko cudo
16. Grgina majka
17. Gitina brazgotina
18. Kako je na pasi
19. Otkuda je pao covjek pred Hlapica
20. Grga i Hlapic
21. Noc u zapecku
22. Mali postolar i prosjakinja Jana
23. Na sajmu
24. Dva kosaraca
25.Na vrtuljku

IVO ANDRIC
Blaga i dobra mjesecina
Bore
Budite radosni..
Dan je..
Gubiti je strasno..
Ima u jeziku..
Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci..
Kad pocnemo da se pitamo..
Ko nosi u sebi..
Kud sam sve lutao?
Lanjska pjesma
Lica
Ljudi koji ne paze..
Mnogo samujes..
Potonulo
Strofa
Tama
U sumrak
Žeđ

IZET SARAJLIC
Bluz
Da je barem 1993. godina
Druga ljubav
Drugi put bih znao
Iz voza
Izeta
Jadni Tolstoj
Jednom
Kako ce Sarajevo bez mene
Lagano s tugom
Ljubavna pjesma sezdesetih godina vijeka
Ljudska milosta
Mala nocna muzika
Mala velika moja
Na sve spremna budi
Nasi ljubavni sastanci kod Lava
Ne znam zasto
Neka nam oproste trave
Nove komsije
Nuit de Paris
Oprostaj s velikom umjetnoscu
Oslobadjam te tuge
Pisi mi na zelenu adresu ljeta
Po Laticu
Pokusaj romanse
Popovaca
Posveta
Razmisljajuci o Skenderu Kulenovicu
Sarajevo
Sem smrti
Sjecajuci se porucnika Kincla
Sve meni
Sutra ce se ljudi..
Tako smo nespremni usli u ovaj rat
Tek sada
Trazim ulicu za svoje ime
Turizam mojih starih
U predvecerje
Vec naglas
Vladi Dijaku

JAHJA FERHATOVIC
Ono

JASMINA HAMZIC
Varnica tegobe

JASMINA IMAMOVIC
Bosno moja

JOSIP PEJAKOVIC
Bila jednom jedna zemlja
On meni nema Bosne

JOSIPA ANDRIJANIC
Probudi se usnuli grade

KASIM DERAKOVIC
Cvjetanje u nama
Poetika Bosne

KEMAL COCO
Suze

KRSTE JURAS
Ljubi san vasu cer

MAK DIZDAR
Budjenje
Dan sedmi
Gorcin
Iskaz petog svjedoka
Jedno drvo
Kompas
Krajina
Krug
Labud djevojka
Ljeljeni
Modra rijeka
Ostrva
Plivacica
Ptica
Putevi
Razmirje
Ruke tvoje i moje
S podignutom rukom
Slovo o kalipsi
Slovo o smijehu
Slovo o smrti
Stecak je za mene...
Sunce
Uspavanka
Vrata
Zapis na dvije vode
Zapis o casti
Zapis o izvoru
Zapis o ocima
Zapis o rijeci
Zapis o zemlji

MARKO VESOVIC
Barbin roman
Na cetrdeseti rodjendan
Ova pucnjava

MEDŽAZIJA SANIJA MOSTARAC
Zasto se stas mostarskog mosta povio

MEHMED BAHTIC
Pravo na bol i suze

MEHMED MEJLI KURANIJA
Pjesma Sarajevu

MEHO BARAKOVIC
Slovo o Maku Dizdaru

MELIKA SALIHBEG BOSNAWI
Nada

MEŠA SELIMOVIĆ
Iskustvo me naucilo...
Kako su ljudi nesavrseni
Kakvi su ljudi Bosanci
Ovdje sam postao, ovdje cu nestati
Proslost i sudbina
Ruzno doba
Smatrao sam duznoscu
Smijesno je mozda..
Sve je moguce...
Trebalo bi ubijati proslost..
Tri velike strast
Želja za moci

MILE STOJIC
Somuni

MILJENKO JERGOVIC
Bijelo Dugme
Bruce Lee na KM
Ceca
Ćamil
Ema Emili
Fes
Hamburger
Honduras
Jugosvabo
Kulturoloska kopilad
Minimaks
Moda
Nervozni listonosa
Prokleta nedjelja
Prvi i posljednji put
Simpatija
Stara kuca
Šemsa Suljaković: zena-macka
Zvuci rata

MIROSLAV KRLEZA
Bila je mjesecina
Čežnja
Ljubav nije vjestina
Osjecanje zivotne stvarnosti
Stecak

MIRZA MUSTOVIC
Čekmedža
Pjesma mostu

MONIKA HAMZIC SVABICA
Kameni svjedoci
Spoznaja

MUHAMED KARAMUSIC NIHADI
Gazel
Ove noci

MURIS NEIMARLIJA
Znas li prijatelju kako mirise Sarajevo?

MUSA CAZIM CATIC
Bosna zubori
Da sam onaj tihi lahor
Ja n'jesam sanjar
Ja sam Bosnjak
Ja sklopio sam oci
Jednoj bogatasici
Kur'an
Lady Godiva
Ljubavi
Moj zivot
Noc ceznje
Nostalgija
Notturno
Pod visnjom..
Prvi cjelov
Tvoje oci
Zambak

MUSTAFA DZELIL SADIKOVIC
Ceznja za mladoscu
Tebi samo oprostit ne mogu

MUSTAFA FIRAKI
Mazhar bosanske fukare Visokoj Porti

MUSTAFA GRABCANOVIC
Drina
Pjesma Bijeljini
Pjesma mojoj Bijeljini
Radjanje pjesme

MUSTAFA SMAJLOVIC
San o sofri

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC
Cvijece
Vezeni most

NEDZAD IBRISIMOVIC
Bosna
Covjek sa tri zivota
Knjiga Adema Kahrimana... 1.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 2.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 3.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 4.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 5.dio
Materino srce
Pogodjen u mojim prsima
Svatovska
Vo u mejtefu

NENAD VELICKOVIC
Debalans budzeta
Ostajte tamo
Otac moje kceri
Pariz
Štafeta
Vukovi i crvenkapica

NIHAD NINO ĆATIĆ
Ljudi beznadja
Molitva za smrt
Zaboravljeni
Zasjeda

NURA BAZDULJ HUBIJAR
Crge i Mrge
Milost
Pitanje
Rajan
Samoubica

OMER PASA LATAS
Ostavite je nama...

OTON ZUPANCIC
Slap
Susret
Ti cvijete moj tajanstveni

OZREN KEBO
A evo sad nesto o smislu zivota
Biljeg, oziljak, opomena
Čistoća
Dijalog u tudjini
Konstitutivni narodi
Ljudsko pamcenje
Pripremni na nesrecu

PERO ZUBAC
Aleksa se vraca iz raja
Blagajski dervisi
Kao glad djetinja
Ljudi u nasim godinama
Mostarske kise
Na vest o smrti Kika Sarajlica
Ne bira se ljubav
Orkanski visovi
Porodicna vecera

RIZA-BEG KAPETANOVIC LJUBUSAK
Bilo je lani...
Ko tigar bih

RIZO DŽAFIĆ
Azrailovo oko
Cudni sanjari
Sokaci stari
Tudjina
Zavicaj

SABAHUDIN HADZIALIC
Draga moja BiH
Knjiga
Pravda i krivica
Sudbina besmisla
Vlastima

SAFET SEFER
Srce lebdi

SAFVET-BEG BASAGIC
Bilo je lani
Ja i ona
Jesenski uzdasi
Moja tajna
Moje srce
Pod jorgovanom
Prvoj ljubavi

SALIH CAVKIC
Moja i tvoja domovina

SALIH DULAS
Kameno srce

SANELA DZANIC-LULIC
Srodne duse

SANELA KUKO
Grlim te

SELMA FAZLIC
Bijeg
U traganju

SEMEZDIN MEHMEDINOVIC
Četnički položaj
Leš
Prica o Mirzi
Sarajevo

SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC
Iza spustenijeh trepavica
U zelji ljubavi
Utjeha

SKENDER KULENOVIC
Čuda
Gromovo đule
Na pravi put sam ti, majko izas'o
Noturno
Ocvale primule
Rusa pjesma
Stecak
Stojanka majka Knespoljka
Šetnja

SVETOZAR ĆOROVIĆ
Radost Omera Grbe

ŠEMSO HATIBOVIĆ
Bosna
Dozivanja
Kamen je pao

ŠERIF TIHIĆ
Baglame skripe
Rastanak sa Kostajnicom
Tespih

ŠEVKO KADRIĆ
Bina

ŠUKRIJA PANDžO
Osmijesi
Ruka na kosi

TABIJA
Tab'ijin spjev o Mostaru

TAJIB OMERDIC
Nisi sama ja sam uz tebe

TIN UJEVIC
Cvrkutanje srca u pokrajini sanja
Igracka vjetrova
Misao na nju
Nesto i za me
Svakidasnja jadikovka
Svetkovina ruza
Tajanstvena
Uhapsen u svojoj magli
Vasionac

UMIHANA CUVIDINA
Čamdži Mujo i lijepa Uma

VESNA KRMPOTIC
Ljubav sa mnom
Odakle si dosao
Usta tajne

VESNA PARUN
Čeznja
Da si blizu
Dom na cesti
Elegija
Kad ptica prestane voljeti
Lice u sjeni
Mati covjekova
Ne pitaj
Otvorena vrata
Povratak djetinjstva
Rijeka i more
Ropstvo
Sonet o odbacenim tugama
Sonet o sreci
Stijena u kojoj bi trebalo zapisati baladu
Ti koja imas ruke nevinije od mojih
Tog dana ljubljah ptice
Ushit
Vecernja zvijezda
Vidrama vjerna
Za sve su kriva djetinjstva nasa
Zagrljaj
Zavjet
Zlato

ZDENKO JELCIC
Poezija vode

ZDENKO RUNJIC
Otvori prozore sna

ZIJA DIZDAREVIC
Blago u duvaru
Majka
Mujo telal
Otmica
U bosanskoj kafani

ZILHAD KLJUCANIN
Bog i suze
Pjesma nevinosti
Povratak
Šehid

ZMAJ OD BOSNE
Nema vise Bosne..

ZUKO DZUMHUR
April na Sirkedziju
Ćilim
Hram u Kosmajskoj
Juksek-Kaldrma
Kasaba na granici
Maternji jezik
Osveta mrtvih sultana
Pamti, Huso!
Visoka skola marifetluka

ZVONIMIR GOLOB
Amuleti
Da bih rekao sto zelim
Duso moja
Grlice u sumi
Ljubavi moja
Macka
Njeznosti moja
Obicna pjesma
Osam izgubljenih stihova
Otvorena usta
Pismo
Pogledaj patke draga
Stari vrtuljak
Ti si vatra
Tijelo zene
Usne
Zamagljeno staklo

ŽELJKO KRZNARIĆ
Ako se nikad nismo voljeli
Bilo je neceg tajanstvenog
Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
Da sam te ukrao
Gdje se ljubi i nikad ne stari
Iz kojeg si ti svijeta
Kako bih volio znati
Nikad vise
Sve sto mi ostaje
Umro sam a ti mi oprosti

ŽELJKO SABOL
Kad jednog dana prisjetim se svega
Nisam znala
Proci ce jednom ovi dani
Stare ljubavi
Sutra je novi dan
Sva su moja proljeca u meni

BaJkE
Jabuka koja place...

Nepoznat autor
Hasanaginica
Voljeli se Mujo i Nizama
Zmaj od Bosne



BIOGRAFIJE
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Abdulah Sidran
Ahmed Muradbegovic
Alaudin Sabit Užičanin
Aleksa Santic
Alija Kapidzic
Alija Kebo
Ćamil Sijarić
Dario Džamonja
Derviš-paša Bajezdagić
Derviš Sušić
Džemaludin Alić
Džemaludin Latić
Enes Kisevic
Enes Topalovic
Enisa Popovic Cengic
Enver Colakovic
Faruk Šehić
Ferida Durakovic
Habiba Stocevic
Hamza Humo
Hasan Kikic
Isak Samokovlija
Ivana Brlic-Mazuranic
Ivo Andric
Izet Sarajlic
Mak Dizdar
Mesa Selimovic
Miljenko Jergovic
Muhamed Karamusic Nihadi
Musa Cazim Catic
Nedžad Ibrišimović
Nihad Nino Ćatić
Rizo Dzafic
Safvet-beg Basagic
Skender Kulenovic
Tajib Omerdic
Umihana Cuvidina
Vesna Parun
Zilhad Kljucanin
Zulfikar Zuko Dzumhur

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

BROJAČ POSJETA
880842