¤ Knjizevni kutak ¤

Perom i slovom u nezaborav ....

29.06.2005.

ELVIROV KRUG

[i]
Kafana "Kod Babe" bila je u mnogo čemu drugačija od ostalih kafana u gradu. Očigledno, vlasnik kuće i kafane, zvani Babo, uložio je mnogo truda da, renovirajući staru bosansku kuću sačuva njenu izvornu arhikteturu. Čardak sa pendžerima se savršeno uklapao u sniježnu bjelinu fasade kuće i njezin krov od šindre. Unutrašnjost čardaka kuće Babo je uredio kao bosansku sobu u kojoj su se nalazile sećije, sofra, mangala, dok je pod bio prekriven bosanskim ćilimom , šarenih usklađenih kockica koje je mogla složiti samo nadarena bosanska tkalja a nikako tvornički stroj. Na rezbarenim policama poređani džugumi, džugumice, ibrici džezve sa fildžanima i drugi drevni predmeti, muzejske vrijednosti. Ništa suvišno, ništa kičasto. Donji dio kuće uredio je u jednu prostrnu odaju sa separeima i jednim šadervanom u sredini odaje. Žubor šadervana žuborio je žuborom kafane.
Više barskog šanka natpis. " Priče o politici ostavite za kućna sijela i prela!"
Sa čardaka se pružao divan pogled na smaragdno zelenu rijeku i njene pjenušave kaskade koje su prirodnim tokom navodile vodu na velike kotače starog mlina. Bio je to kutak ljudske topline i spokojstva koji dušu razgaljuje i čini je prijemčivom za sve što je lijepo. Tu su se sklapala prijateljsva, kumstva, rađala se ljubav. Niko i nikad nije gledao ko je koje vjere, ko kojoj naciji pripada. Čovjek je bio okrenut prema čovjeku, prema svemu što je ljudsko. I svi su bili zadovoljni i sretni.
Goste je zabavljala poznata muzička klapa "Jarani" sa izvornim starogradskim pjesmama i sevdalinkama...

Elvir zvani "Brzi" trudio se da repertoar pjesama bude raznovrstan i da zadovolji najtananije ukuse.
Mala i razigrana Bosna pod jednim krovom od tesane šindre...
I, tako, živjelo se u slozi i ljubavi sve do jednog dana kada je pohod nacionalnog ludila pomračio um dojučerašnjih komšija, prijatelja , kumova...
Buknuo je bratoubilački rat.
Pomahnitala i bezumna horda rušila je, razarala i ubijala sve pred sobom, čisteći tako zemlju "od onih drugih" koji se drukčijim imenom zvali i u svojim bogovima molili na svoj način.
Krv nevinih natapala je zemlju .
Elvirova muzička družina "Jarana" krenula je da brani svoj grad - svoju Bosnu. U ratu im dadoše ime «Tamburaši» zbog njihovog sastava od momaka koji su bili vični muzici a ne puški...

Preriferiju grada poznavali su kao svoj džep.
I nije ni čuda da su se na terenu bolje snalazili od drugih. Jednom prilikom u njihovu zasjedu je upala neprijateljska izvidnica. Prepoznali su u njima svoje komšije. Razoružali su ih i pustili da zbrišu nazad svojima . Dogovorili su se da o tom «podvigu» ne pričaju u četi.
U jednoj akciji Brzi je spašavao ranjenog «Cigu» - violončelistu iz svoje muzičke klape «Jarana» gdje je i sam bio teško ranjen. Njega je preuzela jedna međunarodna humanitarna organizacija i uputila u Švedsku na liječenje, gdje su mu morali pod hitno amputirati nogu.
Od tada Brzi ništa nije čuo za svoje drugove. Crna slutnja proganjala ga je i na javi i u snu... Na spisku ubijenih ih nema. Nisu ni na spisku logoraša... Kao da su u zemlju propali... Sve je pokušao.
Pisao je komandi Armije i dobio odgovor od nekog majora Franje koji mu je obećao pomoći, a njemu je preporučio da svoje borce traži i preko humanitarnih organizacija, naročito međunarodnih...

Satima, do duboko u noć sjedio bi u kafani «Kod Babe» gledajući šta se dešava na ulici ili na autobuskoj stanici nadajući se da će među prolaznicima ili putnicima prispjelih autobusa prepoznati draga i uvijek razdragana i nasmijana lica svojih jarana...

Još je mirisalo na barut... Ljudi su čekali strpljivo pred skladištem jedne međunarodne organizacije da bi dobili mali paketić konzervirane hrane ili nešto od obuće i odjeće... Jedni su ulazili u novo otvorene piljarnice, dok su drugi zastajkivali pred uličnim tezgama preprodavaca švercovane robe i cjenkali se. Posljeratni metež preživjelih...

Na zgradi autobuske stanice dva mladića postavljali su novi javni sat, tik kraj starog koji je neki bezumnik rafalom izrešetao i zaustavio vrijeme.
Kao da se vrijeme može zaustaviti...
Posluživši rijetke goste Juso, Babin sin, sjeo bi za Elvirov sto. Ćutali su nošeni svojim razmišljanjima u neko drugo, sretno vrijeme, koje je zauvijek iščezlo.
- Ko je onaj berkajlija što se mota po kafani? - Upita Brzi
- Ne znam. Čuh od majke da je neki budža u komandi. Možda bi nam baš on mogao pomoći.
- Svi su oni isti, moj Juso, prekinu ga Brzi i sa gorčinom u glasu nastavi,
Ćuj, i onaj iz komande meni da kaže da tražim svoje borce preko humanitarnih organizacija?! Jebe se tom "zvekanu" Franji za nekog "Paganinija", "Mocarta", "Hodžu", Tončija, Mileta, Šaćira, Cigu...
- I on, meni, da ih tražim na spiskovima poginulih i nestalih...

- Babo i brkajlia su jutros poranili. Otišli su na obalu da peku jagnje. Nešto pripremaju i došaptavaju se. Kad im se približim, zaćute. Nešto šuruju, ali nisam mogao dokučiti šta?!
- Eno ih, baš sad dolaze. Nose pečeno jagnje...
- Izvini, Brzi, idem da im pomognem.
Malo zatim iz kuhinje su izašli Juso i brkajlija. Nešto su žučno raspravljali. Brzi je dograbio štake u namjeri da ode do njih.
U tom momentu je izašao i Babo. Nešto je rekao Jusi koji je potom otišao u kuhinju, ljutito zalupivši vrata. Brkajlija i Babo uputiše se Brzom.
- Hajde momci da sjednemo, reče Babo, - sad će i Juso da donese bokalče rakije koju sam čuvao samo za svečane prilike. Ponudi stolicu brkajliji. Elvir neće imati ništa protiv da mu pravimo društvo. Sjede i očinski zagrli Elvira - Brzog
- Ne tuguj mi sine... nasmiješi mi se... Ljut mi je na nekog majora iz komande, obrati se brkajliji, što mu nije pomogao da pronađe svoje nestale drugove. Kada su sjeli brkajlija se obrati Brzom
- Šta vam to znače tako prevrnute čaše...
- Hm, kako da vam kažem... to je... to je zdravica za moje "Jarane" iz moje bivše muzičke klape, reće Elvir. Eto, kad se krug zatvori, uzmem štake i, put kući... Ako bih popio koju više, štake me ne bi slušale. Nego, da se kucnemo, gospodine i nemojte zamjeriti Jusi. Čuo sam kako se prepirete ne birajući pogodne ... hoću da kažem pristojne riječi.
Brzi ispi piće, prevrnu čašu, stavi je na sto. Samo jedna je nedostajala da bi se krug zatvorio
- Eto, krug je skoro zatvoren primjeti brkajlija. Da pogađam vodniče Elvire, ovo je možda "Paganini" - violina, reče brkajlija i ne sačekavši odgovor zaprepaštenog Elvira, nastavi... ovo je "Hodža" -harmonikaš, ovo "Cigo" - violončelo, ovo "Mocart" - klavir, ovo Tonči - klarinet, ovo Mile - trubač, a ovo Šačir tamburica, a ova Jovica - bubnjar. Svi tvoji "Jarani"...samo im ti, kao gitarista, nedostaješ, zar ne?! Znam i to, vodniče, da ste rizikovali život da bi spasili svog jarana Cigu
Navalili ti oni, ko mutavi,i bez tvog znanja, da likvidiraju bunker ali im nije pošlo za rukom. Izginuli bi svi da ti i Mile niste, rizikujući živote, bombama sravnili bunker. Tu ste bili teško ranjeni... Zar ne ?!
Brzi je sa nevjericom slušao brkajliju...
Juso je donio piće i stavio na sto. Pokušao je da sipa piće ali mu je ruka drhtala
- Oprostite mi, gospodine majore, oprostite mi, gospodine Franjo. Majka mi je maloprije sve rekla ...
- Hajde, sine, sjedni i ti s nama, reče mu otac, sipajući svoju prepečenicu sa posebnim merakom... Pogleda u pravcu javnog sata... Tačan je. Hvala ti Franjo što su ga tvoji momci baš danas postavili. Još pet minuta! Ne, eno ih, dolaze!.- uskliknuo je Babo, pokazujući na grupu uniformisanih mladića koji su u rukama držali muzičke instrumente.
- Brzi, povikao je Juso, pogledaj na ulicu, tamo ispod sata, ono su "Cigo" "Hodža" , Mile, Tonči, "Mocart" O, dragi bože, svi! Eno ih, eno naših "Jarana"...
Elvir je dograbio štake. Stajao je ne vjerujući svojim očima... Njegovi "Tamburaši"... Njegovi "Jarani" Zar je to moguće?!
- Hajde vodniče Elvire , šta čekaš... Teškom mukom ih sakupih... Idi vodniče, vrijeme je da se slavi sastanak "Jarana"
Elvir, podupirući se štakama stajao je neodlično gledajući čas u majora Franju čas u svoje jarane.
To je nemoguće?! Suze radosnice...
Babo mu je pružio gitaru.
- Sačuvao sam ti je, sine, reče. Idi, Elvire, da te ne čekaju.
Svi smo željni pjesme...
Brzi je podbočen štakama krenuo prema svojoj družini...
Za stolom je ostao major Franjo ozarena lica, sretan što je izvršio njemu najdraži zadatak...
Dignu čašu kao da im nazdravlja, iskapi piće, prevrnu čašu, i njom, uz osmijeh zatvori Elvirov krug...


Ejub Pašalić, Rađanje jutra u Bosni

[/i]

29.06.2005.

BOSNA

[i]
Ima jedna Bosna
Kad je poneses u srcu
Niz put
I venes
I hiljadu puta nekud se okrenes
Kao da si izgubio sve svoje

Ima jedna Bosna bez noza o pojasu
Silovita kao cijela Evropa
Grlata i njezna
Za pjesnika neizbjezna
Za pjesmu nevjesta
A opet
U svemu vjesta
Ona se srcem sva udise
Srcem udise

Bosna kao rijec jednostavna
Bosna kao ljubav
Bosna kao ljudi

Ima jedna Bosna bez noza o pojasu
Sto svijetom hodi s pjesmom
Sva je od srca i nevjesta

Ima jedna Bosna
Druge nema


Semso Hatibovic

[/i]

29.06.2005.

DOZIVANJA

[i]
Kroz sebe pjesmom
Zidas tu nemoc svoju
O krila lastavica
O trag zvijezda

Tvoja su krila u utrobi
Tragovi osamnih zvijezda
Kao i sve ono sto te zalosti

I zato si ponekad ptica
Ponekad zvijer umna u radostima
Ponekad djecak
Ponekad sve te zalosti

Ali ti si medju dalekim strancima
Slijepi putnik
Odbjegli rob podzemlja
U zvijezde krilima odnesena

Dozivas nas kao praotac
Prisluskujes svoj glas
U nama odmetnut


Semso Hatibovic

[/i]

29.06.2005.

KAMEN JE PAO

[i]
Kamen je pao u nebo
Da vrati slobode svoje
Tajni zvuk
Od predjela onih strasnih poljubaca

Za misao kroz vjecnost sto leti
K pjesmi roseci dio svoje ljepote

Nista nije stalo
Samo su zvona tisa na visokom zvoniku

Onaj mjesec je bio u nama prividjenja
I spas kroz sumu dok smo trazili rijeku
Da nas rijeci kao dusmani ne isjeku

Pa ipak kamen je pao u nebo
Da vrati slobode svoje
Tajni zvuk
Te noci bila si jagnje
A suma vuk


Semso Hatibovic

[/i]

29.06.2005.

TURBE - LEGENDA ILI STVARNOST

[i]
U nekoj knjizi stoji da je turbe arapska rijec, koja kod muslimana zamjenjuje izraz mauzolej, tj. nadgrobni spomenik, i da je islamsko graditeljstvo ovu vrstu spomenika razvilo u vise tipova, narocito kruznog i poligonalnog oblika, te da je pokriven kupolom. U istoj knjizi jos pise da su turbeta obicno uz dzamiju, ili na groblju, mada to cesto nije slucaj. Jedna druga knjiga veli da je turbe (turbe) turska rijec, koja znaci grob, grobnica, mauzolej, u kojem je kenotaf (grc. kenos - prazan i taphos - grob) simbolican grob podignut na uspomenu pokojnika, cije tijelo pociva drugdje. Ta, druga knjiga, dodaje da je pod kenotafom u zemlji lijes s tijelom pokojnika. Tvrdi i to da je turbe neka vrsta kapelice nad grobom nekog muslimanskog sveca ili poboznog covjeka. Rekose knjige tako, i toliko, a sta je istina? Sta je, ustvari, turbe? I: zasto i otkud turbe?

Legende imaju prvu i zavrsnu rijec, jer turbe je materijalizovana legenda. Sagradi se tamo gdje legenda pocne. A koliko legendi - toliko i turbeta. Razasuti neveliki spomenici po cijeloj zemlji bosanskoj izazivaju divljenje i strah, radoznalost i postovanje. Tako i bihacko turbe, nastalo neznano kad. Prica se da je, negdje u srednjem vijeku, nakon sto je ovaj kraj "fet" ucinjen, jedna hanuma od roda i plemena vidjela dva sehida, dva neznana junaka od svjetlosti sacinjena, na mjestu gdje je ranije stajala crkva i dala sagraditi turbe. Niko nikad ne zna ko bi hanuma, ali se legenda i dalje prepricavala, u raznim verzijama. Jedni su pricali da se opet pojavila zelena svjetlost, a neki, opet, da to tek svjetlost nije bila. I tako, do danasnjih dana - legenda zivi i otice niz vrijeme, sa svim stvarima i njihovim rasporedom.

Sta je prava istina niko nikad dokuciti nece. Ona hanuma je davno otisla iz svijeta privermenog, pa je nemoguce tacno reci sta je vidjela. Niko, ustvari, ne zna ni kad ni ko turbe sagradi. Zna se jedino da je gradjeno dva puta i na dva mjesta. Jednom je bilo drveno i podignuto na mjestu gdje su se, po legendi, pojavili sehidi, a drugi put je zidano u vrijeme austrougarskih vlasti, koje su ga pomjerile, kako bi na mjestu stare crkve sagradili novu, koja je trebala da bude mladja sestra Crkve svetog Antuna sto Fethija posta. Bilo kako bilo, i ono i ovo turbe sagradi nevjerovatna legenda, koja nama osta u amanet. Muzejske knjige su preskromne i, osim legende, znaju jedino da je novo turbe sagradjeno krajem proslog vijeka, od domaceg "bihacita", dakle od istog materijala kao i njegova savremenica - crkva Svetog Antuna. I, tu znanje prestaje. Prestaje, jer nauka legende ne uzima za osnovu. Zato, valjda, niko nije ispitivao tajnu dva sarkofaga smjestena u unutrasnjosti turbeta, na koje su pricvrsceni muski nisani. A i da je ko pokusao? Rijec kenotaf je dovoljno stara i dovoljno objasnjavana. A objasnjenja nema. Nema ga nigdje; ni u onoj ustanovi gdje rade ljudi koji se bave svetim knjigama. Kao da je uzalud, na izmaku proslog vijeka, i Lopasic zapisao: "U tvrdjavi (bihackoj - prim.H.D.) je zanimljiva grobnica (turbe-mausoleum) dvojice turskih svetaca, gradjena od tesana kamena u iztocnom slogu, a nadkrita kubom i proscem ogradjena. Vele, da je ta svetinja postala sgodom, kad je neka pasinica ugledala svjetlost iz zemlje i da je njen pasa to mjesto proglasio svetim. Ima i drugih prica o postanku te svetinje; Turci do nje mnogo drze, a inace bi ju vec porusili, jer smeta prolazu i saobracaju."

Kod starijeg svijeta, koji smo uspjeli da zapamtimo, turbe je imalo poseban znacaj. I mnogi od nas upamtise svijece upaljene u turbetu, a i peskire, koji su se u turbetu redovno mijenjali. I lavor, i ibrik, u kojem je uvijek bila svjeza voda, jer se vjerovalo da sehidi uzimaju abdest. Kasnije je turbe dobili i elektricno osvjetljenje, ali je vrijeme cinilo svoje i legendu lagano guralo u stranu. Uostalom, stari ljudi su izumirali, i niko vise nije mijenjao vodu i peskire, a i nisani se pomalo nakrivise. Medjutim, prica jos traje i ceka da je neko dovrsi. Ceka, a nemar i vjetar tek ovde zavire i udju, iz dosade, kroz polupane prozore. Mnogi, sto stari, sto novi stanovnici ovog grada jednostavno prolaze ovuda i nikad se ne upitaju sta je turbe i cemu. A trebalo bi da se pitaju, ako ni zbog cega drugog, a ono zbog toga sto je turbe jedna od cetiri gradjevine zbog kojih se ovaj grad razlikuje od svih ovih gradova, jedan od cetiri simbola Bisca s razglednicama odavno razaslanih po svijetu. Ljudi prolaze, kazem, i njihovi prolasci nista ne mijenjaju. Legenda sama sebe prica, a prolaznici ne cuju ni nju, ni dokon vjetar sto kroz prozore huji svoju opomenu. A i kad bi culi? I, sve se odvija tako, bas kao da nije posrijedi spomenik kulture, kakve svudje po svijetu paze i stite posebnim mjerama. Zar turbe da ceka sta ce na kraju reci gospodar Zaborav?


Husein Dervišević, Ulicom Bišća

[/i]

29.06.2005.

DAZD RIJECI

[i]
Svaki bih ton ponoviti mogao
od dažda tvojih riječi,
ali da me pitaš za njihov smisao,
ni slova ne znam reći.

Evo kao dijete u tebe gledam
koje govoru uče.
Gledam kako iz tvojih usta
moj glas u tebi guče.


Enes Kišević

[/i]

29.06.2005.

RAJAN

[i]
Radovanu Marušiću


Život ga je mazio cijelo djetinjstvo, mladenaštvo, dobar dio mladosti. Onda, kao da se sve počelo rušiti. Mlada mu sestra umrije pri porođaju, otac ode na prečac, nedjelju dana iza kćeri. Sve se, kažu, svršava na broju tri, i sreće i nesreće. Mjesec dana iza toga, majka dobi moždani udar. U tom kolopletu događaja i unutarnjih previranja gotovo se izgubio.

Da može krenuti dalje, očekivati još sunčanih dana, ponadao se kad je majka otpuštena iz bolnice, neizliječena, ali dovoljno oporavljena da se može brinuti za sebe, najčešće i za njega. Samo više nije bila u stanju čuvati unučicu, jedino što joj preostade od kćeri nego se, ona samo zna kako, oprosti od nje i dade je na brigu i staranje drugoj baki.

Kuća im bila gotovo u centru ali ne blizu tranzitne ceste, dakle bez buke i trke, tako da se sticao dojam kako su negdje na periferiji. Visoka ograda koja je okruživala bašču sa sve četiri strane, dopunjavala takav dojam. Otac je bio poznat i priznat arhitekta, te je sukladno tome i kuća bila projektovana. Imala je prizemlje, dva kata i potkrovlje. Tri metra oko kuće bila su kaldrmisana krupnim bijelim oblutcima izvan kojih se nastavljao cvjetnjak i ružičnjak. U bašči su imali čak četiri izvora ledene bistre vode. Majka je sve lijepe dane provodila uglavnom vani okupirana brigom oko cvijeća. Sa koliko je samo nježnosti oblagala stabalca ruža stajskim đubrivom. Sjela bi onda na asfaltirani plato iznad kuće i zaštićena od pogleda čitala, ili se prosto podavala suncu.

Nakon gubitka dvoje od troje najdražih bića, željela je još samo jedno - da se Rajan oženi. A i vrijeme mu bilo. Napunio je tridesetu, solidno zarađivao u vlastitom arhitektonskom birou.

Rajan bijaše hedonista. Uživao je u društvu žena, prijatelja, volio popiti ali do granice nakon koje bi ugoda prestala, zapjevati, putovati. Volio je i majku i trudio se, koliko mu je to njegov temperament dopuštao, što više vremena njoj posvetiti.
Majka pak, dok je porodica bila na okupu, čini se sve voljela podjednako. Od kada ostadoše sami, svu tu ljubav kao teret prebaci na sina, te je ponekad čak pokazivala znakove sebičnosti.

Toga dana zatekao ju je upadljivo blijedu, znojnu, u groznici. Žalila se na žestoku glavobolju, pri govoru malo zaplitala jezikom. Dođe liječnik. Nakon pregleda izrazi bojazan da se udar može ponoviti i predloži smještaj u bolnicu. Majka odlučno odbi.

Naljutio se, ali je ljutnju glasno i jasno ispoljio nakon što liječnik ode.

- Znam da neću vjekovati. Želim što više biti s tobom.

Ništa drugo nije rekla. Ni pri tim riječima nije bilo plašljivosti, bolećivosti, pretjerane sentimentalnosti. Nešto u njemu se slomi.

- Oženit ću se, majko - nenadano kaza. - Još danas ću zaprositi Srnu.

Tek tada se u mutnom oku zacakli suza. Možda je samo želio da to vidi.

- Polako vozi, sine. Podaleko je a klizavo, vazdan pada - doviknula mu je na izlasku.

- A ti budi dobro. Sad će teta, obećala mi je.

Sjeo je za volan i čim je izašao iz grada nastavio u punoj brzini. Nije mislio na blatnjavu cestu, mislio je kako će na vijest reagirati Eni.

Posumnjala je kako nešto nije kako treba već nakon što se izmigoljlo iz njenog zagrljaja prije nego ga je čestito i stegla.

Sjeo je, pogledao u oči i bez pauze, bez dizanja i spuštanja glasa, u dahu kazao kako se uskoro ženi. Srna je dobra, lijepa, voli je. Dok je trajalo to s njima bilo je lijepo, ali je nikad nije zavaravao niti uljuljkivao u lažnoj nadi da ta veza može nešto poroditi. Jasno joj je ko je i da kao takva nikad ne bi došla u obzir da mu bude nevjesta, kamoli majka njegove djece. Avantura je ipak samo avantura. Može biti lijepa ali je redovito prolazna.

Ni riječ nije kazala. Samo su joj se vilice stegle čvrsto, čvrsto, kao da ih je na taj način držala pod kontrolom. Ni u šta nije bio siguran osim da ga je ispratila pogledom čovjeka spremnog i na ubojstvo.

Sleđen je izašao u kišni jesenji dan i vratio se u grad. Srna je razdragano, gotovo ne vjerujući prihvatila njegov prijedlog. Nakon što su zagrljeni šutjeli nekih pola sata krenuli su vijest saopćiti majci. Vjenčanje će biti za mjesec dana...

Pred kućom strka, gužva, raširene široke trake, policijska kola.

Teta je sve objasnila. Zvala je telefonom neka žena iz policije. Saopćila je majci da je Rajan imao udes i na mjestu poginuo. Teta je sve to čula iz slušalice jer je žena govorila dosta glasno. Otišla je u kuhinju po limun i šećer. Kada se vratila u sobu majke nije bilo. Ko bi ga znao kako se bolesna i slaba tako brzo popela u potkrovlje.

Tijelo je bilo prekriveno na kaldrmi iznad kuće.

Vratio se Srni.

Ostani sa policijom. Sad ću ja. Samo moram nešto obaviti. U vezi smrti tvoje majke? Da. Moram naći nekoga ko će poći s njom.


Nura Bazdulj-Hubijar

[/i]

¤  Knjizevni kutak  ¤

PROZA I POEZIJA

DžEMALUDIN ALIĆ
A knjiga je otvorena
Bilig
Bosna Bosona
Crni konj
Daleka Postaja
Dazd
Faust
Golubica bez vida
Ja nosim veceru
Kad i tvoj papir plane
Kad su objesili kera
Kljuc
Krv su uzimali
Kto to dohodi
Kulin Ban
Logorasi
Nas Stari most
Pogrom
Potkovani covjek
Prag Bosne
Pusta zemlja
Roblje
Sanjivi
Smrt u Manjaci
Spaljene knjige
Svanuce
Šehid
Ti ides svome domu
Zora kasni

DžEMALUDIN LATIĆ
Dva slapa i jedna duga
Ja sin sam tvoj
Tarih za stari most u Mostaru
Vali u noci

EJUB PASALIC
Bosanka
Elvirov krug
Kuda ste se zaputili
U istom trenutku
Uno - voljena rijeko

EMIR JUSIC
Gubim te

EMIR SULJAGIC
Meals ready to eat
Prvi konvoj...

ENES KISEVIC
Autobiografija
Bas ta
Bez kompasa
Brzo se sakrij u mene
Budi sunce poezije
Cuvar parka
Davanje
Dazd rijeci
Djeca su druga polovica duge
Djetinjstvo
Dobra prica
Europa
Gutljaj vina
I nista te kao ne boli
Idem se igrati...
Iskonski nagon stvaranja
Izgubljeni biser
Izmedju dva krika
Jabuka
Jutarnja molitva
Kako je tesko biti
Konac
Korijen s krilima
Lijepo nas je vidjeti zajedno
Ljubav
Ljubav se mnozi...
Moja mama
Na putu
Na semaforu
Nebesko zito
Necu se igrati...
Nedjeljivost
Nek na me predju...
Neki stid
Nocno kupanje
Obozavanje
Od onoga sunca
Ona
Onima koji govore u ime nas
Oporuka
Oprosti im Gospode..
Oprostaj bogatasa
Otvoren kavez
Pa to je krasno
Pahulje, pahulje..
Piramida
Pogaca
Pogledam u nebo...
Poslije kruga
Pred sobom
Pripadnost
Prisutan kao svjetlost bez glasa
Profesor povijesti
Prva prica
Prve, prave i druge ljubavi
S glavom cvijeta
Samome sebi
San bez snivaca
Sav svijet je tebi dom
Sijeda djeca
Silazim Rastokama...
Sizife brate
Snijeg u ocima
Sonata od sna
Starinski mirisi
Sunce, vjetar i ti
Suze svjetla
Sve cu ti dati...
Sve je u svemu
Što sam ja sebi
Takva vremena
Ti pises
Tiha nada
Tocka izvan kruga se ruga
Trznica
U Budimpesti
U nama su samo oci zive
Valcer kise
Vatra vatru ne gori
Vecim od zivota
Velik kao dijete
Vrtlar
Zajedno cemo svuci tijela
Zapis iz sna
Zapis o vremenu
Zasto se djeca ne smiju
Zemlja
Zemlja iz ociju
Zvjezdani zizak
Žeđ

ENES TOPALOVIC
Duh noci
Dusa
Igra
Majko!
Nafaka
Nicija djeca
Nije moj rat
Noz, zica, Srebrenica
Oglas
Okamenjeni svatovi
Plac do ludila
Poruka
Relativna fantazija
San
Ubi nas pjesma

ENISA POPOVIC CENGIC
Bosansko cedo
Djeca srece
Nanin zamotuljak...zar opet
Žena bi da rekne

ENVER COLAKOVIC
Dervis
Dodji
Izlet u Bosnu
Kako da ti kazem
Majci umjesto skoljke
Ocu pred Bajram
Sinoc
Trenutak u nesanici
Žudnja

ESET MURACEVIC
Noc bez tebe

FADILA NURE HAVER
Kad umrem da se smijem

FARUK SEHIC
Bez bremena na ledjima
Bojim se ovih tisina
Drustvena igra
Fantom slobode
Fluid
Ispraznite svoja srca
Na terasi Kod dva ribara
Prije sna
Taj ponocni blues
Totalna pjesma
Uvijek postoji prica

FEJZO SOFTA
Asiklijski elif-be

FERIDA DURAKOVIC
Gospode
Igra
Plesac

FRANC PRESERN
Snaga uspomene

GUSTAV KRKLEC
Bezimenoj
Ti i Ja

HABIBA STOCEVIC
Kad od tvog ostrog pogleda..

HADZEM HAJDAREVIC
Lice koje pamtim

HAMZA HUMO
Akvarel
Čekanje
Drugovima poslije dvanaest sati
Drugu
Hamza
Hercegovacki pejsazi
Jesenji rastanak
Labudova pjesma
Ljubavna pjesma
Molitva na stijeni
Nemir
Neretvi
Njezine misli
Ocajnik
Oprostaj s Mostarom
Šapat
U rodnom gradu
Vihor
Zvuci u srcu

HANIFA OSMANOVIC
Bez oprosta

HARIS REKANOVIC
Draga mama..
Koracam ulicama..
Ljubavna pjesma

HASAN KIKIC
Djevojacka prica
Kopile

HUSEIN DERVISEVIC
Turbe - legenda ili stvarnost

IBRAHIM HAJDER
Sumnja

IBRAHIM KAJAN
Mora

IRENA VRKLJAN
Vrijeme ljubavi

IRFAN HOROZOVIC
Balada o mrtvim prijateljima
Dzamija
Mramorno more
Mrtva ljubav
Ogledalo
Ptice na noktima
Skrita

ISAK SAMOKOVLIJA
Bijela nirvana

ISMET RAMLJAK
Majke Srebrenice
Smrt majki Srebrenice
Srebrenicka fatiha

IVAN GORAN KOVACIC
Bjeline
Usnula draga

IVAN ŠAMIJA
Atena se igra
Ljetna morfologija zudnje
Sorry, vrijeme

IVANA BRLIC MAZURANIC
Cudnovate zgode segrta Hlapica
1. Segrt Hlapic
2. Čizmice
3. Bijeg
4. Mali mljekar
5. Velika se glava pokazuje u travi
6. Kuca s plavom zvijezdom
7. Hlapic i kamenari
8. Crni covjek
9. Velika zalost
10. Djevojcica na putu
11. Na sjenokosi
12. Predstava
13. Razgovor Hlapica s tezacima
14. Pozar u selu
15. Veliko cudo
16. Grgina majka
17. Gitina brazgotina
18. Kako je na pasi
19. Otkuda je pao covjek pred Hlapica
20. Grga i Hlapic
21. Noc u zapecku
22. Mali postolar i prosjakinja Jana
23. Na sajmu
24. Dva kosaraca
25.Na vrtuljku

IVO ANDRIC
Blaga i dobra mjesecina
Bore
Budite radosni..
Dan je..
Gubiti je strasno..
Ima u jeziku..
Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci..
Kad pocnemo da se pitamo..
Ko nosi u sebi..
Kud sam sve lutao?
Lanjska pjesma
Lica
Ljudi koji ne paze..
Mnogo samujes..
Potonulo
Strofa
Tama
U sumrak
Žeđ

IZET SARAJLIC
Bluz
Da je barem 1993. godina
Druga ljubav
Drugi put bih znao
Iz voza
Izeta
Jadni Tolstoj
Jednom
Kako ce Sarajevo bez mene
Lagano s tugom
Ljubavna pjesma sezdesetih godina vijeka
Ljudska milosta
Mala nocna muzika
Mala velika moja
Na sve spremna budi
Nasi ljubavni sastanci kod Lava
Ne znam zasto
Neka nam oproste trave
Nove komsije
Nuit de Paris
Oprostaj s velikom umjetnoscu
Oslobadjam te tuge
Pisi mi na zelenu adresu ljeta
Po Laticu
Pokusaj romanse
Popovaca
Posveta
Razmisljajuci o Skenderu Kulenovicu
Sarajevo
Sem smrti
Sjecajuci se porucnika Kincla
Sve meni
Sutra ce se ljudi..
Tako smo nespremni usli u ovaj rat
Tek sada
Trazim ulicu za svoje ime
Turizam mojih starih
U predvecerje
Vec naglas
Vladi Dijaku

JAHJA FERHATOVIC
Ono

JASMINA HAMZIC
Varnica tegobe

JASMINA IMAMOVIC
Bosno moja

JOSIP PEJAKOVIC
Bila jednom jedna zemlja
On meni nema Bosne

JOSIPA ANDRIJANIC
Probudi se usnuli grade

KASIM DERAKOVIC
Cvjetanje u nama
Poetika Bosne

KEMAL COCO
Suze

KRSTE JURAS
Ljubi san vasu cer

MAK DIZDAR
Budjenje
Dan sedmi
Gorcin
Iskaz petog svjedoka
Jedno drvo
Kompas
Krajina
Krug
Labud djevojka
Ljeljeni
Modra rijeka
Ostrva
Plivacica
Ptica
Putevi
Razmirje
Ruke tvoje i moje
S podignutom rukom
Slovo o kalipsi
Slovo o smijehu
Slovo o smrti
Stecak je za mene...
Sunce
Uspavanka
Vrata
Zapis na dvije vode
Zapis o casti
Zapis o izvoru
Zapis o ocima
Zapis o rijeci
Zapis o zemlji

MARKO VESOVIC
Barbin roman
Na cetrdeseti rodjendan
Ova pucnjava

MEDŽAZIJA SANIJA MOSTARAC
Zasto se stas mostarskog mosta povio

MEHMED BAHTIC
Pravo na bol i suze

MEHMED MEJLI KURANIJA
Pjesma Sarajevu

MEHO BARAKOVIC
Slovo o Maku Dizdaru

MELIKA SALIHBEG BOSNAWI
Nada

MEŠA SELIMOVIĆ
Iskustvo me naucilo...
Kako su ljudi nesavrseni
Kakvi su ljudi Bosanci
Ovdje sam postao, ovdje cu nestati
Proslost i sudbina
Ruzno doba
Smatrao sam duznoscu
Smijesno je mozda..
Sve je moguce...
Trebalo bi ubijati proslost..
Tri velike strast
Želja za moci

MILE STOJIC
Somuni

MILJENKO JERGOVIC
Bijelo Dugme
Bruce Lee na KM
Ceca
Ćamil
Ema Emili
Fes
Hamburger
Honduras
Jugosvabo
Kulturoloska kopilad
Minimaks
Moda
Nervozni listonosa
Prokleta nedjelja
Prvi i posljednji put
Simpatija
Stara kuca
Šemsa Suljaković: zena-macka
Zvuci rata

MIROSLAV KRLEZA
Bila je mjesecina
Čežnja
Ljubav nije vjestina
Osjecanje zivotne stvarnosti
Stecak

MIRZA MUSTOVIC
Čekmedža
Pjesma mostu

MONIKA HAMZIC SVABICA
Kameni svjedoci
Spoznaja

MUHAMED KARAMUSIC NIHADI
Gazel
Ove noci

MURIS NEIMARLIJA
Znas li prijatelju kako mirise Sarajevo?

MUSA CAZIM CATIC
Bosna zubori
Da sam onaj tihi lahor
Ja n'jesam sanjar
Ja sam Bosnjak
Ja sklopio sam oci
Jednoj bogatasici
Kur'an
Lady Godiva
Ljubavi
Moj zivot
Noc ceznje
Nostalgija
Notturno
Pod visnjom..
Prvi cjelov
Tvoje oci
Zambak

MUSTAFA DZELIL SADIKOVIC
Ceznja za mladoscu
Tebi samo oprostit ne mogu

MUSTAFA FIRAKI
Mazhar bosanske fukare Visokoj Porti

MUSTAFA GRABCANOVIC
Drina
Pjesma Bijeljini
Pjesma mojoj Bijeljini
Radjanje pjesme

MUSTAFA SMAJLOVIC
San o sofri

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC
Cvijece
Vezeni most

NEDZAD IBRISIMOVIC
Bosna
Covjek sa tri zivota
Knjiga Adema Kahrimana... 1.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 2.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 3.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 4.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 5.dio
Materino srce
Pogodjen u mojim prsima
Svatovska
Vo u mejtefu

NENAD VELICKOVIC
Debalans budzeta
Ostajte tamo
Otac moje kceri
Pariz
Štafeta
Vukovi i crvenkapica

NIHAD NINO ĆATIĆ
Ljudi beznadja
Molitva za smrt
Zaboravljeni
Zasjeda

NURA BAZDULJ HUBIJAR
Crge i Mrge
Milost
Pitanje
Rajan
Samoubica

OMER PASA LATAS
Ostavite je nama...

OTON ZUPANCIC
Slap
Susret
Ti cvijete moj tajanstveni

OZREN KEBO
A evo sad nesto o smislu zivota
Biljeg, oziljak, opomena
Čistoća
Dijalog u tudjini
Konstitutivni narodi
Ljudsko pamcenje
Pripremni na nesrecu

PERO ZUBAC
Aleksa se vraca iz raja
Blagajski dervisi
Kao glad djetinja
Ljudi u nasim godinama
Mostarske kise
Na vest o smrti Kika Sarajlica
Ne bira se ljubav
Orkanski visovi
Porodicna vecera

RIZA-BEG KAPETANOVIC LJUBUSAK
Bilo je lani...
Ko tigar bih

RIZO DŽAFIĆ
Azrailovo oko
Cudni sanjari
Sokaci stari
Tudjina
Zavicaj

SABAHUDIN HADZIALIC
Draga moja BiH
Knjiga
Pravda i krivica
Sudbina besmisla
Vlastima

SAFET SEFER
Srce lebdi

SAFVET-BEG BASAGIC
Bilo je lani
Ja i ona
Jesenski uzdasi
Moja tajna
Moje srce
Pod jorgovanom
Prvoj ljubavi

SALIH CAVKIC
Moja i tvoja domovina

SALIH DULAS
Kameno srce

SANELA DZANIC-LULIC
Srodne duse

SANELA KUKO
Grlim te

SELMA FAZLIC
Bijeg
U traganju

SEMEZDIN MEHMEDINOVIC
Četnički položaj
Leš
Prica o Mirzi
Sarajevo

SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC
Iza spustenijeh trepavica
U zelji ljubavi
Utjeha

SKENDER KULENOVIC
Čuda
Gromovo đule
Na pravi put sam ti, majko izas'o
Noturno
Ocvale primule
Rusa pjesma
Stecak
Stojanka majka Knespoljka
Šetnja

SVETOZAR ĆOROVIĆ
Radost Omera Grbe

ŠEMSO HATIBOVIĆ
Bosna
Dozivanja
Kamen je pao

ŠERIF TIHIĆ
Baglame skripe
Rastanak sa Kostajnicom
Tespih

ŠEVKO KADRIĆ
Bina

ŠUKRIJA PANDžO
Osmijesi
Ruka na kosi

TABIJA
Tab'ijin spjev o Mostaru

TAJIB OMERDIC
Nisi sama ja sam uz tebe

TIN UJEVIC
Cvrkutanje srca u pokrajini sanja
Igracka vjetrova
Misao na nju
Nesto i za me
Svakidasnja jadikovka
Svetkovina ruza
Tajanstvena
Uhapsen u svojoj magli
Vasionac

UMIHANA CUVIDINA
Čamdži Mujo i lijepa Uma

VESNA KRMPOTIC
Ljubav sa mnom
Odakle si dosao
Usta tajne

VESNA PARUN
Čeznja
Da si blizu
Dom na cesti
Elegija
Kad ptica prestane voljeti
Lice u sjeni
Mati covjekova
Ne pitaj
Otvorena vrata
Povratak djetinjstva
Rijeka i more
Ropstvo
Sonet o odbacenim tugama
Sonet o sreci
Stijena u kojoj bi trebalo zapisati baladu
Ti koja imas ruke nevinije od mojih
Tog dana ljubljah ptice
Ushit
Vecernja zvijezda
Vidrama vjerna
Za sve su kriva djetinjstva nasa
Zagrljaj
Zavjet
Zlato

ZDENKO JELCIC
Poezija vode

ZDENKO RUNJIC
Otvori prozore sna

ZIJA DIZDAREVIC
Blago u duvaru
Majka
Mujo telal
Otmica
U bosanskoj kafani

ZILHAD KLJUCANIN
Bog i suze
Pjesma nevinosti
Povratak
Šehid

ZMAJ OD BOSNE
Nema vise Bosne..

ZUKO DZUMHUR
April na Sirkedziju
Ćilim
Hram u Kosmajskoj
Juksek-Kaldrma
Kasaba na granici
Maternji jezik
Osveta mrtvih sultana
Pamti, Huso!
Visoka skola marifetluka

ZVONIMIR GOLOB
Amuleti
Da bih rekao sto zelim
Duso moja
Grlice u sumi
Ljubavi moja
Macka
Njeznosti moja
Obicna pjesma
Osam izgubljenih stihova
Otvorena usta
Pismo
Pogledaj patke draga
Stari vrtuljak
Ti si vatra
Tijelo zene
Usne
Zamagljeno staklo

ŽELJKO KRZNARIĆ
Ako se nikad nismo voljeli
Bilo je neceg tajanstvenog
Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
Da sam te ukrao
Gdje se ljubi i nikad ne stari
Iz kojeg si ti svijeta
Kako bih volio znati
Nikad vise
Sve sto mi ostaje
Umro sam a ti mi oprosti

ŽELJKO SABOL
Kad jednog dana prisjetim se svega
Nisam znala
Proci ce jednom ovi dani
Stare ljubavi
Sutra je novi dan
Sva su moja proljeca u meni

BaJkE
Jabuka koja place...

Nepoznat autor
Hasanaginica
Voljeli se Mujo i Nizama
Zmaj od Bosne



BIOGRAFIJE
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Abdulah Sidran
Ahmed Muradbegovic
Alaudin Sabit Užičanin
Aleksa Santic
Alija Kapidzic
Alija Kebo
Ćamil Sijarić
Dario Džamonja
Derviš-paša Bajezdagić
Derviš Sušić
Džemaludin Alić
Džemaludin Latić
Enes Kisevic
Enes Topalovic
Enisa Popovic Cengic
Enver Colakovic
Faruk Šehić
Ferida Durakovic
Habiba Stocevic
Hamza Humo
Hasan Kikic
Isak Samokovlija
Ivana Brlic-Mazuranic
Ivo Andric
Izet Sarajlic
Mak Dizdar
Mesa Selimovic
Miljenko Jergovic
Muhamed Karamusic Nihadi
Musa Cazim Catic
Nedžad Ibrišimović
Nihad Nino Ćatić
Rizo Dzafic
Safvet-beg Basagic
Skender Kulenovic
Tajib Omerdic
Umihana Cuvidina
Vesna Parun
Zilhad Kljucanin
Zulfikar Zuko Dzumhur

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

BROJAČ POSJETA
866977