¤ Knjizevni kutak ¤

Perom i slovom u nezaborav ....

11.05.2005.

AMULETI

[i]
1.

Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?

2.
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.

3.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.

4.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.

5.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.

Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek.


Zvonimir Golob

[/i]

11.05.2005.

KOPILE

[i]
I


Prizeze proljetno sunce ponekad pa se pod Otezom Razljevac ljeska ko srmen. U vrbaku se rune mace i nanose na vodu kao zut snijeg. Pod Zivcem pada Razljevac u vir i dubara ko bubanj. Pod virom stari Hopika udario branu i navraca vodu udesno da mu je badanj puniji.
- Haj, rano, haj! - govori on sam sa sobom kad podasipa.

Odrastao on, a i porod izrodio, pa se postario, a evo jednako u svojoj vodenici... Ima Mejru kcer u naponu, pa opet on voli da zasipa i da nocava kraj koša. Pritjera njega teškom mukom stara Melca da bar jedanput nedeljno obnoci kod kuce, pa onda šalje kcer Mejru da ona podasipa. I da zanoci.
- Haj, draga, haj, pa dobro vrata omandali - kaze to njoj stari Hopika, jer misli da se ona pribojava sama.

Ona ponese i gunj i ponjavu, a i podlaze na ognjištu kad god se probudi. Pa culi to momci u selu i poceli uoci svakog petka propjevavati iznad Hopikine vodenice i nabacivati se. Ee, da se samo Mejra pomoli malo iza vrata i da samo štogod rekne. Puca na Mejri jecerma, a dimije zapinju sa sviju strana. Jedra je i zdrava kao dren, a vitkovijasta kao mlada vrba. Pa zalomi kitu maca s ive i zadije u šamiju, e, kako joj to pristaje s proljeca. Razvigorac joj nanese tamninu i oboji put ko zrelu jabuku, pa da samo zagrizeš. Vide to svi momci Otezani vec tri godine otkako je Mejra uzrela. Vide, pa im se oci koce na njoj. I zaslini svaki. Zene u Otezu govore za njom:
- Cestita, sestro, ona Hopikina!
- I lijepa, draga, lijepa!
- Koji li ce se cavkuna omastiti...

I drugacije govore. Ko svijet. Zene ponajviše. A ona, Mejra, zrije i uvitkuje se pa se s proljeca kiti ivom, ljeti zrelim klasom pšenicnim, a s jeseni rumenim listom i kruškom. Zimi oblaci gunjcic pa joj njedra gore, svejedno što su kao snijeg...
- Haj, ceri, haj lijepa, pa dobro omandali vodenicu!

Vidi, eto, i stari Hopika da je njegova kci Mejra lijepa djevojka, pa pogleda i uz nju i niz nju, pa mu nekako mnogo drago...
- Haj, draga moja, haj... pa podaspi cim dodješ...! Ostalo je samo u dnu...

Ona silazi niz Hasukine njive pa skrece Razljevcu kroz sokak. Cuje se voda pod Zivcem još izdaleka. Dubara u viru ko u bubnju.

Oteza je u brijegu, pa kad god momcadija zaojoce, ojok se širi ko velika lepeza. U ove strane. A snese ga Razljevac sve do pod glavu i odbije, pa se cuje dvaput. Ljeti se u zitima skidaju djevojke i kupaju u Razljevcu pa hihocu, a hihot im je krhak pa se rasipa.
- Ojjjoo-oj-oj!

To s brda ojokne Zulfin Hajdar, a ojok se širi i uzbrdo i niz brdo. Izvali se on na Begovu Ledinu ispod Hrastica, pa noge protegne, a ruke razbaci i zarije u travu, pa cepti i praska kao da ga razapinju. Kad god djevojke za brdom zahihocu, on se izvije ledinom i zastenje, a svakom rukom izvali po jedan busen. Tijelom mu progori ko debela luc, pa ga podbija, protrnjuje, dize, vitla... Prokuljo bi da ne ojokne. Odmah, odmah. Ovako mu bude nekako lakše.
-Ojjj-joo-oj!

Cuju ga i djevojke na Razljevcu. Pa svaka popravlja i košulju i gace. Eh, kako se mokre gace lijepe uz tijelo. I košulja. Pa se pozna sve, eh!

I Mejra cuje Hajdara. Cuje ga, cini joj se, drugacije nego sve one druge. Cuje ga pa protrne, prozmari, podgori u licu. Zašto, zašto? - misli ona, a ne zna. Zna da joj je nekud i sladunjavo to njegovo ojkanje pa svejedno i što protrnjuje, to samo. Cuje ona njega uvijek ispod hrastica, pa ili on ojoko ili vabio Garu iz šiblja. A ako i ne cuje njega, cuje mu zvono na Predi, pa zna da se i on negde u hladu izvalio poleduške kao zedan kiklop, pa kao da pije nebo nad sobom. Vidi ga plecata i gorštava a krupnih ruku. Pa eto zašto ona protrnjava, a opet se nekako sladunjavo osjeca, to ne zna. I on se je, istina, nekoliko puta uoci petka nabacio grudom na vodenicu i zvao je, ali ona se nije nikome pomaljala, pa ni njemu. A i zašto bi?!
- Mejro!
- Mejriceee!
- De, deh proviri samo!

Pa se opet nabacio. A ona se ni ne javi, vec se samo malo bolje umota u ponjavu i navuce gunjcic na vrat, a gurne glavnju. I tako je cagara s kamena zaveze, zaveze. U krug, u kovitlac, pa u san...

Hajdar se navraca po dva-triput, a uvijek se baci grudom i zove. I privuce se on pa proviruje. A ako ona lezi, on šapce:
- Mejrice
- Hej, Mejrice!

Cagara skakuce po kamenu i cupka pa nju zavozi, zavozi u krug, u kovitlac, u san... Slatko, slatko ona spava.
- Mejroo!

Svejedno, ne cuje ona šapat. Ako se prokrti, to joj je ziv san. Hajdar obilazi po nekoliko puta obnoc oko Hopikine vodenice. Zna da nece više sve do drugog cetvrtka. A lijepa je Mejra, lijepa! To on odavno vidi. Otkako je ona uzrela. Vabi Hajdar pod Hrasticima Garu, a Mejra protapce stazom niz Hrastice i pronese fuciju na Bubanj svako vece. Vabi Hajdar kudravu Garu, a oci mu se usade na Mejri pa on zablene. Oo, kako je ona samo ujedrala! Evo se u kukovima gotovo rašcenula, evo!Vidi to Hajdar Zulfin, pa zaboravi i na svoju Kudru, i na Predu, i na sve.
- Ojjjo-joo-oj!

Da ne ojokne, prokuljo bi. Napane mu tmura na oci, krvna. Au-uuh! Izvije se ledinom kô zdrijebac trogodac, a pritisne se uz prvi hrastic pa cepti, cepti... Jedanput ce se raspasti, sagorice kô borova luc.
- Tprrr-r..., sek-sek-sek-sek
- Tprrr-r, Gara!
- Tprrr-r, Kudra!
- Ohh-ah, Preda, ciukni-i.

Pribere se on pa priziva. S Konaka ce on gledati kada se Mejra vraca pa ojoknuti niz stranu. E-eh, da je bar veceras uoci petka! Ne bi on makao od Hopikine vodenice ovu noc... ee, jeda, jeda, otvorice, vala, i Mejra jedanput, pa makar silom ako nece milom! Da je njemu nju samo pritegnuti, privuci sebi na prsa, eto samo to, pa da ga opali svojom vrelinom kao perku. Zna on, eto, kada je pogleda da je ona vrela, vrela... vrela kao-o, ne zna ni sam kako! Osjeca on to kad je vidi onako uobljenu i vitkovijastu. Pa cuje iza nje tezak miris njene snage, pleca, kukova, ruku, nogu... svega! I mozak ce mu jedanput potamniti.


II


Kad u Begovu Jabuciku prorumene kanjiške i zamirišu, ocute Otezani poznu jesen. Razljevac ne dubara vec glomata, a brane pucaju svaki treci dan. Iz brda donose vode rumeno lišce pa ga po viru nizu kao da tkaju goleme cilime. Stari Hopika sa svojom Mejrom po cio dan pobija johovo kolje i pokuckuje po pleteru. Treba uvijek vodu preteci, kaze on, pa to i cini. Mejra kreše i snosi johovinu, a truni se orujalom travom. I njedra su joj u ovu jesen orujala. I kukovi. Zrela je ona kô kanjiška u Jabuciku Begovu.
- Haj, ceri, haj!

Rakoli se stari Hopika po brani sve do podvece. Onda izadje na Zivac pa prekrsti noge po kamenu, a nabije kamiš i otpuhuje dokasna. U vodenici cagara cupka, a kamenovi zastruzu cim je u dnu koša, pa on cuje i istom onda skace.
- Haj, ceri, haj, mrak je.

Tako on šalje Mejru kuci. Uvijek kad je ona s njim. Samo je ostavlja uoci petka, pa on ide. Hoce to stara Melca tako.

Ovog se cetvrtka on porano podigao i ostavio Mejru. Ona podasula dobro pa primetla cagaru na treci zub, neka melje sitnije. Pa izašla na Zivac. Vece je jesenja rujeva. Nebo je u vodi kao preplanula kora u somuna. Sunce izduzi ive i jošike, svaku preko tri njive. Ovcari to gledaju pa dovabljuju ovce i luce u torove. Cuje Mejra i Hajdara s Begove ledine.
- Tprrr-rrr.
- Tprrr-sek-sekseksek...
- Tprrr, Gara!
- Oahhhaa!
- Tprr...
- Kudra-a!


Vabi tako Hajdar pa zvizne sibovcem. Eh, što ga nešto veceras Preda ljuti! Htio bi on da ih uluci. Što prije. Posve je nekako odrhturio i nestrpljivio pa i proklinje:
- Crklaa!
- Crkla dobogda od gladi!

Predja cipka. Nakrecu one sve za njim. Hajdar zvizdi sibovcem.
- Haj, haa-aj!

Nocas ce on, kad mladak upane u vir na Razljevcu, propjevati iznad Hopikine vodenice i nabaciti se golemom grudom. Eh, kako je on mucno docekao ovo vece! Sretao je Mejru dva-triput od prošlog petka, pa ništa, ništa. Prodje ona opurena, a njemu tezak mrak pane i na mozak i na oci. A osjeti svu njenu snagu u nategnutoj jecermi i zapetim dimijama. Pa šta bi, šta... Hoce da pobenavi. A nocas, nocas ce se on privuci vodenici pa šapnuti sto puta, hiljadu puta, milion puta, sve dotle ce šaputati dok je ne produbi. Hoce on to, hoce! Mora on nju osjetiti u svojim rukama, pa da ce se svijet izvrnuti naglavce, svejedno. Au-uh!
- Haj, haa-aj!

Kad je zanocalo, povukao se Hajdar kroz Jabucik i nalomio puna njedra kanjišaka, pa se spustio niz Hasukicku i skrenuo Razljevcu. Ispod Zivca on glomata. Mjesec je u njemu kao golem kolac.

Gl-lumm-gl-lu-n-n...
Gl-lumm-gl-lun-n.

Po viru je prostrt golem cilim, debeo i mekan. Kad noc sama u sebi spava, onda se osjeca tiha bezmjerna širina pod nebom. A nanese strana pirkav vjetric, pa zašapori svaka joha i iva, a šapor pane po vodi, pane i silazi u vir. Mejra se ove bozje noci skinula do gola pa sišla pod badanj. Zapekla je njena snaga svim tijelom, pa malo nije svisnula. Na mozak joj je, eto, napala usijana tmura, pa ona zaglavinjala ko obeznanjena. I morala se, eto, posve razgoliciti da ne preplane sama iz svoje nutrine. Pa mazi joj mjesec dvije tvrde dojke i gricka jagodice, h-ha... pa plazi bludnik niz bijeli trbuh... zagriza u okrugao kuk, u bedro, pod pazuha, za stegno, aj, a-ajh! I povija vatra kicmu, izgori snaga...

Pod badnjom je voda ledena pa se ona pracaka ko mladica. I piska.
- Ajjuh-huhhuu!
- Ajjuh-huhhuu...
- Hss-sss!
- Cipa-cap-cap!
- Ajjuh-huhhuu!...

Hajdar zapeo na Zivcu. I pokleko u sjenu. Šta je to? Cuo je on da se obnoc kupaju vile oko badnjova baš ovako gole ali kad god je cekao da vidi, nije nikad ništa ni vidio, ni docekao. Šta je to?

Mejra piska. I pracaka se.

On zazuri. Jest Mejra, jest. Ovo joj on pozna i kuk, i stegno, i miške, i svu je pozna. Pa se prikrpi ledini, prasnuce. Odroni mu se nutrinom divljina i snaga kô brijeg i zacepti...

On spuze... Skliza... Svalja se... Skotrlja.

Mejra zacici kô guja. I uvije se kô mladica. A u Hajdara su ruke kô gvozdena kliješta...
- H-h-h-h-haaa!
- H-h-h-h-haaa!...
- H-h-h-h-haaa...

Po vodi popale njegove kanjiške.



III


Kad god djevojka otrudni, noci su joj pune dobrih sanja. Ocuti da pupi. Vidi da buji. Ko mlad plod na kiši. A ako se ikad isplace, to je od dragosti što nije nerotkinja.

Mejra je zapupila s proljeca. Zajedno sa trešnjama i macama s iva. Zapupila je kao ruzin pup. I svake bozje noci sanjala. I dobro i teško. A kad je vidjela i da buji, proplakala je. Nešto joj se bezimeno odronulo nutrinom, kô zreo plod. Evo, ona ce kao djevojka roditi. A nije se to u Otezi nikad desilo, zna ona. Zna i da ce svi Otezani graknuti ko vrane, o, Boze! - Rodila Hopikina Mejra kopile - tako ce urlati po cijeloj Otezi i nabacice se na nju svako golemim kamenom... Au-uhh!

Mejra se u ovake dane prenemagala i gubila. - O, Boze, Bozzee, pa šta sam ja to toliko grješna, oo! Kopile, kopile! Oo, Bozzee!

Pa se u njoj pobuni svaki nerv do ludila. Ne moze ona ovo podnijeti, ne! Kako ce?! Evo, zna da ce roditi baš upravo kad budu zetve, kad se sve njene drugarice kupaju gole u Razljevcu. Pa šta ce kad svi cuju! Oo, Bozzee!

Hajdar opet poceo izgoniti ovce na Ledinu pa mu ona cuje i ojok i zvono na Predji. Ne protrnjuje više ona, nego je uvijek zaboli u duši, do dna. Mora ona njemu kazati da ce roditi, mora! Jer i on je kriv baš koliko i ona, a mozda i više. Što je on došao, što?! A što se je i ona pracakala?! Što-o?! -Tu ona zapinje pa vidi da je, eto, i to moralo biti, moralo! Ee-eh!

Ponese ona opet jedanput fuciju na Bubanj. Hajdar se izvija Ledinom kô i prije. I vabi.
- Hajdare, ti znaš šta si uradio.
- !?
- Hajdare, ja cu roditi.
- !?

Rastu u njega oci ko fildzani. Paa?
- Hajdare, šta ce svijet?
- Mejro!

Nju zaboli. Zašto je on taki?
- Hajdare!
-!?
- I ti si kriv, i ti! Kao i ja! Zašto?! U njemu se prelomi. Instiktivan bunt, kô krv. Zašto je on kriv, zašto? A zašto je i ona kriva? Nije! Ne!
- Mejro!

Pa šta bi joj rekao? Eto, nema šta, a zna on da oni nijedno nisu krivi. Nisu! Zna on to, zna! Pa zašto bi i bili krivi!?
- Mejro!
- Hajdare!

U nje se otme fucija s ramena i zašobonji.
- Nismo mi, Mejro, krivi, nismo!
- Jesmo, jesmo.
- Nismo, Mejro! To je htio - Bog... Boog...
-!?
- On je kriv, Mejro!

Ona se strese. I vjetrovito sune. Neodredjen je strah ponese. I leden.

U Hajdaru poraste bunt. - Jest, jest! Ako je to grijeh, Bog je griješnik! Jest, pa neka me zgromi kao mrava! Neka... I buce Hajdar.

Predja ganja Kudru.
- Tprr-sek-sek-sek.

Gori u njemu golema lomaca, gori i trga ga, pa ne zna više ništa ni da kaze, a cuti premnogo. Svijet! Svijet! Svijet! Oo-ohh, kako bi on tome svijetu izgrizao paski utrobu!

Cin-cin-cincincin.
- Oahhaa.
- Tprrr-r...

Uz zetvu pjevaju devojke:
- Jecam zi-ito, od Boga ljepo-oto,
mi te ze-ele, al mi te ne je-le-e...

Mejra kroz citav dan hoda kroz bašce i kukuruske. Šljive se dobrano cepaju. Ee, kako ona lici na zrelu šljivu! Nabujala. Pa oblaci uvijek široke dimije. Ne smije niko znati, ne! A poslije? De-eh! Na to ona sebi nije nikad odgovarala. Ne moze. Prozmari sva od neke crne i olovne slutnje. Jer zna da nece ona moci podnijeti svijeta. O, i ko zna šta ce oni sve uraditi! Hoce bucati i urlati prestrašno, a mozda... mozda ce je i... o, bogzna, bogzna. Samo ona eto cuti golem strah pred svim što ce doci. Koji dan! A otkako joj je Hajdar govorio na Ledini, ocutila je i ona neku uzavrelost i nešto što se u njoj mutlja... Ali šta bi, šta?! Svijet je ko stousta azdaha, pa samo urlja. Eee, ee, e!

Uoci petka došao stari Hopika opet.
- Haj, ceri, haj, pa omandali vodenicu dobro!

Mejra nosi gunjcic i ponjavu. A i podlagace na ognjištu. Momci ce se i nocas nabacivati golemim grudama i propjevavati svi odreda, samo nece Hajdar. On je poodavno prišo u Kose i pritjero svoje stado. Ee, da bar dodje nocas kad joj je najteze!

Oko ponoci zauvakalo pod njom dijete. Ona zacicala.

Oo, Bozzee!
- Auh-hhuuu!

Sve je zaboli. I cuje, evo progovori sve oko nje. Nekako cudno. I bucno. To se je, eto, sjatila Oteza oko vodenice.

Nju poduzme tezak strah.
- Uvvaa, uvva, uvvaa!
- Drago moje!

Govori, govori evo svaka stvar oko nje. Buci. Ooo, zašto se je ovaj svijet sjatio, zašto!? Pa što je ona kriva!? Bozzee!
- Drago moje!
- Kurva!
- Kopilad rada beštija Hopikina!
- Kurva!

Bumm-m!
Prasss-s!

Po vratima joj zapuca. I po krovu. Jer ona je dobro omandalila. Cagara skace po kamenu ko bijesna. Struzu kamenovi.

Bumm-m!
- Ooo, Bozzee!
- Drago moje!

Boli nju duša.

Vrata pucaju. Cuje ona dobro.
- Ubiii! I nju! Obadvojjee!
- Drago moje!
- Dra-ago moje!
- Uvvaa, uvva, uvvaa...

Ona umota dijete pa ispane kroz kapak iza koša. S donju stranu. Badanj cikti. Cu ona da vrata pukoše.
- Pobjeglaaa!
- Gonniii!

Ona se provuce kroz šiblje.
- Uvvaa, uvva, uvvaa!

Ona mu zacepi usta. Pa opet pojuri.
- Dra-ago moje!
- Kurva.
- Koppi-leee!

Ispane ona na cupriju. I ne vidi nigdje nikoga, a cuje, cuje urljavu ko da neko galami. Cuje!

Naleti nad vir. Evo, ovde da baci dijete!? Pa da vide da nema ništa u nje. Morraa!
- Kurva!
- Ubbiii!
- Obadvojjee!

Ošine je u oba uha pa zvizne. Cuje i lomot. Evo.

Ooo-ohh!
- Uvvaa, uvva, uvvaa!

Ona ga otisne niz bajr.
- Dra-ag-go-o moje-j-je-e!

Ojecavi. Zacikne.
- Nemam, ljudi, nemam ja kopileta!

Nagne ona vodenici. Pa nema nikog, nema! A, eto, sve se potresa. Podrobice je.
- Ubbii!
- Kurva!
- A kopile-eh?!
- Haj, ceri, haj!

Lome se ive i johe.
- Bozee!
- Cin-cin-cincincin.
- Drago moje!

Duša je zaboli.
- Ubbiii!
- Ubila je, ubbilaa!

U oci joj se usadiše dvije gvozdene šipke:
- Bozee!

Pojuri viru. Cuje zvizgu. I lom.

Mjesec je u viru ko okrugla glava njenoga djeteta.

I rucice ona vidi.
- Uvvaa, uvva, uvvaa!
- Dra-ag-go-mo-o...

Pod njom bucne voda. Mjesec se zaljulja u dnu.

Noc je ko uspavana voda. Razljevac ne glomata, vec dubara.

Pod jesen ce vode nad Mejrom izvesti golem cilim od rumena lišca.

Hasan Kikic

[/i]

11.05.2005.

POGLEDAJ PATKE DRAGA

[i]
Ti si me ostavila, bože,
kako je to smiješno.
Šta ćeš sada bez mene tako sama?
Svi idu u dvoje, ali ti i ja,
svako svojim putem.
Pogledaj patke, draga, nekamo lete.

Svugdje parovi, svugdje on i ona
i ptice kao i ljudi drže se za ruke,
samo ti i ja stojimo bez riječi
kao dva broda u magli, ispod tuđih zastava.

Ti si me ostavila, bože,
kako je to smiješno,
šta ću sada bez tebe u toj šumi?
Svi nekamo žure, ali ti i ja,
na koju ćemo stranu?
Teška si odviše, ne mogu da te nosim.

Nisam te volio, sada mogu reći.
Dok si kraj mene ležala, gdje sam tada bio?
sada ti i ja stojimo bez riječi
kao stablo i sjena koja mu više ne pripada.


Zvonimir Golob

[/i]

11.05.2005.

GRGA I HLAPIĆ

[i]
Kad su Grga i Hlapić ostali sami, reče Hlapić tiho Grgi.
"Grga, ja ću dobro pokrpati uzde, a ti se s njima odvezi daleko i ne idi u selo. Tamo čekaju seljaci da te ubiju."
Grga je šutio i gledao u Hlapićeve čizme. Po tim čizmama znao je Grga da seljaci uistinu znadu da je on s crnim čovjekom krao.
"Grga", reče Hlapić opet, "tvoja majka šalje ti nešto: neću da ti dadem dok mi ne obećaš što te budem molio."
"Što hoćeš da ti obećam?" upita tiho Grga.
"Obećaj mi da ćeš ostaviti crnoga čovjeka i da ćeš otići daleko u svijet. Tamo ostani sam i budi pošten. To ti je poručila tvoja bolesna majka i plakala je kad mi je ovo za tebe dala."
Onda izvadi Hlapić iz torbe rubac u kojem je bila umotana forinta i dade ga Grgi.
Kad je Grga vidio rubac svoje majke i kad je čuo što mu je poručila, bilo mu je žao kao malomu djetetu. Više puta kad se veliki ljudi sjete svoje majke, bude im u srcu milo kao i maloj djeci. Ali Grga nije dospio da mnogo odgovara Hlapiću, jer je već dolazio crni čovjek. Grga brže metne u džep rubac s forintom i šapne Hlapiću:
"Krpaj dobro uzde i hvala ti, dobri Hlapiću!"
Uto je došao crni čovjek.
"Gotovo je", reče Hlapić koji je upravo svršio posao s uzdama.
"Ovamo konje! Brzo!" vikne crni čovjek.
Pastirići i Gita doveli su nato konje. Jedan od konja bio je crn kao gavran, a sjajan kao sunce. Imao je dugačku grivu i rep. Pravi pravcati vranac.
"Bogzna hoću li ikada opet vidjeti toga konjića", uzdahnu Gita kad su konji već biti upregnuti.
"Bome nećeš, skakavice!" reče onaj crni čovjek. "Tamo kud taj konj ide nećeš ti sigurno nikada doći. Hajdemo žurno! Nema razgovora!"
Sve je bilo spremno.
Crni čovjek skoči u kola, a do njega sjedne Grga.
Hlapić pogleda Grgu i učini mu se da je žalostan.
"To je dobro", pomisli Hlapić, "jer tko može da bude žalostan, taj će biti i dobar!"
Crni čovjek ošinu vranca i konji potrčaše kao strijele dalje po ravnoj cesti. Hlapić, Gita i pastiri gledahu za njima. Jedan pastir reče:
"Tjeraju tako brzo kao da su nešto krivi."
"Neka samo tjeraju", odvrati Hlapić. "Ne bih rado više susreo crnoga čovjeka."
"Kako bi ga mogao opet susresti kad si rekao da je ova zemlja velika?" upita Gita.
"Kad sam pošao da tražim čizme, učinila mi se velika i široka kao sedam carevina - a sada kad se bojim da ću susresti crnoga čovjeka, čini mi se malena i tijesna kao rog!" odvrati Hlapić.
Nato su sjeli svi oko vatre. Hlapić je izvadio pečenku i gibanicu i kako ih je sedmero sjedjelo oko vatre, to je Hlapićeva torba začas bila prazna. Sad nije više izgledala kao bumbar, nego je bila tanka i plosnata kao knjiga od tri lista.


Ivana Brlic Mazuranic, Cudnovate zgode segrta Hlapica

[/i]

11.05.2005.

DA BIH REKAO ŠTO ŽELIM

[i]
Da bih rekao što želim dosta je jedna riječ,
ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.

Da bih rekao što želim dosta je jedna ruža,
jedan plamen za moje vlažne prste.

Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito i zubi
da bih te primio i da bih te zaboravio.

Vjetar podiže iz pijeska moje ime
i ono kaplje na mene poput žedne kiše.

postoje dani u kojima je sve zapisano,
postoje godine i prazno lišće jeseni.

O tebi znam samo da si bila, samo da živiš,
i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.

Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.

Daleko je djetinjstvo koje zaboravljam
ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.

I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.

Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
kao što su: nekad, i zauvijek, i nikada više.


Zvonimir Golob

[/i]

¤  Knjizevni kutak  ¤

PROZA I POEZIJA

DžEMALUDIN ALIĆ
A knjiga je otvorena
Bilig
Bosna Bosona
Crni konj
Daleka Postaja
Dazd
Faust
Golubica bez vida
Ja nosim veceru
Kad i tvoj papir plane
Kad su objesili kera
Kljuc
Krv su uzimali
Kto to dohodi
Kulin Ban
Logorasi
Nas Stari most
Pogrom
Potkovani covjek
Prag Bosne
Pusta zemlja
Roblje
Sanjivi
Smrt u Manjaci
Spaljene knjige
Svanuce
Šehid
Ti ides svome domu
Zora kasni

DžEMALUDIN LATIĆ
Dva slapa i jedna duga
Ja sin sam tvoj
Tarih za stari most u Mostaru
Vali u noci

EJUB PASALIC
Bosanka
Elvirov krug
Kuda ste se zaputili
U istom trenutku
Uno - voljena rijeko

EMIR JUSIC
Gubim te

EMIR SULJAGIC
Meals ready to eat
Prvi konvoj...

ENES KISEVIC
Autobiografija
Bas ta
Bez kompasa
Brzo se sakrij u mene
Budi sunce poezije
Cuvar parka
Davanje
Dazd rijeci
Djeca su druga polovica duge
Djetinjstvo
Dobra prica
Europa
Gutljaj vina
I nista te kao ne boli
Idem se igrati...
Iskonski nagon stvaranja
Izgubljeni biser
Izmedju dva krika
Jabuka
Jutarnja molitva
Kako je tesko biti
Konac
Korijen s krilima
Lijepo nas je vidjeti zajedno
Ljubav
Ljubav se mnozi...
Moja mama
Na putu
Na semaforu
Nebesko zito
Necu se igrati...
Nedjeljivost
Nek na me predju...
Neki stid
Nocno kupanje
Obozavanje
Od onoga sunca
Ona
Onima koji govore u ime nas
Oporuka
Oprosti im Gospode..
Oprostaj bogatasa
Otvoren kavez
Pa to je krasno
Pahulje, pahulje..
Piramida
Pogaca
Pogledam u nebo...
Poslije kruga
Pred sobom
Pripadnost
Prisutan kao svjetlost bez glasa
Profesor povijesti
Prva prica
Prve, prave i druge ljubavi
S glavom cvijeta
Samome sebi
San bez snivaca
Sav svijet je tebi dom
Sijeda djeca
Silazim Rastokama...
Sizife brate
Snijeg u ocima
Sonata od sna
Starinski mirisi
Sunce, vjetar i ti
Suze svjetla
Sve cu ti dati...
Sve je u svemu
Što sam ja sebi
Takva vremena
Ti pises
Tiha nada
Tocka izvan kruga se ruga
Trznica
U Budimpesti
U nama su samo oci zive
Valcer kise
Vatra vatru ne gori
Vecim od zivota
Velik kao dijete
Vrtlar
Zajedno cemo svuci tijela
Zapis iz sna
Zapis o vremenu
Zasto se djeca ne smiju
Zemlja
Zemlja iz ociju
Zvjezdani zizak
Žeđ

ENES TOPALOVIC
Duh noci
Dusa
Igra
Majko!
Nafaka
Nicija djeca
Nije moj rat
Noz, zica, Srebrenica
Oglas
Okamenjeni svatovi
Plac do ludila
Poruka
Relativna fantazija
San
Ubi nas pjesma

ENISA POPOVIC CENGIC
Bosansko cedo
Djeca srece
Nanin zamotuljak...zar opet
Žena bi da rekne

ENVER COLAKOVIC
Dervis
Dodji
Izlet u Bosnu
Kako da ti kazem
Majci umjesto skoljke
Ocu pred Bajram
Sinoc
Trenutak u nesanici
Žudnja

ESET MURACEVIC
Noc bez tebe

FADILA NURE HAVER
Kad umrem da se smijem

FARUK SEHIC
Bez bremena na ledjima
Bojim se ovih tisina
Drustvena igra
Fantom slobode
Fluid
Ispraznite svoja srca
Na terasi Kod dva ribara
Prije sna
Taj ponocni blues
Totalna pjesma
Uvijek postoji prica

FEJZO SOFTA
Asiklijski elif-be

FERIDA DURAKOVIC
Gospode
Igra
Plesac

FRANC PRESERN
Snaga uspomene

GUSTAV KRKLEC
Bezimenoj
Ti i Ja

HABIBA STOCEVIC
Kad od tvog ostrog pogleda..

HADZEM HAJDAREVIC
Lice koje pamtim

HAMZA HUMO
Akvarel
Čekanje
Drugovima poslije dvanaest sati
Drugu
Hamza
Hercegovacki pejsazi
Jesenji rastanak
Labudova pjesma
Ljubavna pjesma
Molitva na stijeni
Nemir
Neretvi
Njezine misli
Ocajnik
Oprostaj s Mostarom
Šapat
U rodnom gradu
Vihor
Zvuci u srcu

HANIFA OSMANOVIC
Bez oprosta

HARIS REKANOVIC
Draga mama..
Koracam ulicama..
Ljubavna pjesma

HASAN KIKIC
Djevojacka prica
Kopile

HUSEIN DERVISEVIC
Turbe - legenda ili stvarnost

IBRAHIM HAJDER
Sumnja

IBRAHIM KAJAN
Mora

IRENA VRKLJAN
Vrijeme ljubavi

IRFAN HOROZOVIC
Balada o mrtvim prijateljima
Dzamija
Mramorno more
Mrtva ljubav
Ogledalo
Ptice na noktima
Skrita

ISAK SAMOKOVLIJA
Bijela nirvana

ISMET RAMLJAK
Majke Srebrenice
Smrt majki Srebrenice
Srebrenicka fatiha

IVAN GORAN KOVACIC
Bjeline
Usnula draga

IVAN ŠAMIJA
Atena se igra
Ljetna morfologija zudnje
Sorry, vrijeme

IVANA BRLIC MAZURANIC
Cudnovate zgode segrta Hlapica
1. Segrt Hlapic
2. Čizmice
3. Bijeg
4. Mali mljekar
5. Velika se glava pokazuje u travi
6. Kuca s plavom zvijezdom
7. Hlapic i kamenari
8. Crni covjek
9. Velika zalost
10. Djevojcica na putu
11. Na sjenokosi
12. Predstava
13. Razgovor Hlapica s tezacima
14. Pozar u selu
15. Veliko cudo
16. Grgina majka
17. Gitina brazgotina
18. Kako je na pasi
19. Otkuda je pao covjek pred Hlapica
20. Grga i Hlapic
21. Noc u zapecku
22. Mali postolar i prosjakinja Jana
23. Na sajmu
24. Dva kosaraca
25.Na vrtuljku

IVO ANDRIC
Blaga i dobra mjesecina
Bore
Budite radosni..
Dan je..
Gubiti je strasno..
Ima u jeziku..
Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci..
Kad pocnemo da se pitamo..
Ko nosi u sebi..
Kud sam sve lutao?
Lanjska pjesma
Lica
Ljudi koji ne paze..
Mnogo samujes..
Potonulo
Strofa
Tama
U sumrak
Žeđ

IZET SARAJLIC
Bluz
Da je barem 1993. godina
Druga ljubav
Drugi put bih znao
Iz voza
Izeta
Jadni Tolstoj
Jednom
Kako ce Sarajevo bez mene
Lagano s tugom
Ljubavna pjesma sezdesetih godina vijeka
Ljudska milosta
Mala nocna muzika
Mala velika moja
Na sve spremna budi
Nasi ljubavni sastanci kod Lava
Ne znam zasto
Neka nam oproste trave
Nove komsije
Nuit de Paris
Oprostaj s velikom umjetnoscu
Oslobadjam te tuge
Pisi mi na zelenu adresu ljeta
Po Laticu
Pokusaj romanse
Popovaca
Posveta
Razmisljajuci o Skenderu Kulenovicu
Sarajevo
Sem smrti
Sjecajuci se porucnika Kincla
Sve meni
Sutra ce se ljudi..
Tako smo nespremni usli u ovaj rat
Tek sada
Trazim ulicu za svoje ime
Turizam mojih starih
U predvecerje
Vec naglas
Vladi Dijaku

JAHJA FERHATOVIC
Ono

JASMINA HAMZIC
Varnica tegobe

JASMINA IMAMOVIC
Bosno moja

JOSIP PEJAKOVIC
Bila jednom jedna zemlja
On meni nema Bosne

JOSIPA ANDRIJANIC
Probudi se usnuli grade

KASIM DERAKOVIC
Cvjetanje u nama
Poetika Bosne

KEMAL COCO
Suze

KRSTE JURAS
Ljubi san vasu cer

MAK DIZDAR
Budjenje
Dan sedmi
Gorcin
Iskaz petog svjedoka
Jedno drvo
Kompas
Krajina
Krug
Labud djevojka
Ljeljeni
Modra rijeka
Ostrva
Plivacica
Ptica
Putevi
Razmirje
Ruke tvoje i moje
S podignutom rukom
Slovo o kalipsi
Slovo o smijehu
Slovo o smrti
Stecak je za mene...
Sunce
Uspavanka
Vrata
Zapis na dvije vode
Zapis o casti
Zapis o izvoru
Zapis o ocima
Zapis o rijeci
Zapis o zemlji

MARKO VESOVIC
Barbin roman
Na cetrdeseti rodjendan
Ova pucnjava

MEDŽAZIJA SANIJA MOSTARAC
Zasto se stas mostarskog mosta povio

MEHMED BAHTIC
Pravo na bol i suze

MEHMED MEJLI KURANIJA
Pjesma Sarajevu

MEHO BARAKOVIC
Slovo o Maku Dizdaru

MELIKA SALIHBEG BOSNAWI
Nada

MEŠA SELIMOVIĆ
Iskustvo me naucilo...
Kako su ljudi nesavrseni
Kakvi su ljudi Bosanci
Ovdje sam postao, ovdje cu nestati
Proslost i sudbina
Ruzno doba
Smatrao sam duznoscu
Smijesno je mozda..
Sve je moguce...
Trebalo bi ubijati proslost..
Tri velike strast
Želja za moci

MILE STOJIC
Somuni

MILJENKO JERGOVIC
Bijelo Dugme
Bruce Lee na KM
Ceca
Ćamil
Ema Emili
Fes
Hamburger
Honduras
Jugosvabo
Kulturoloska kopilad
Minimaks
Moda
Nervozni listonosa
Prokleta nedjelja
Prvi i posljednji put
Simpatija
Stara kuca
Šemsa Suljaković: zena-macka
Zvuci rata

MIROSLAV KRLEZA
Bila je mjesecina
Čežnja
Ljubav nije vjestina
Osjecanje zivotne stvarnosti
Stecak

MIRZA MUSTOVIC
Čekmedža
Pjesma mostu

MONIKA HAMZIC SVABICA
Kameni svjedoci
Spoznaja

MUHAMED KARAMUSIC NIHADI
Gazel
Ove noci

MURIS NEIMARLIJA
Znas li prijatelju kako mirise Sarajevo?

MUSA CAZIM CATIC
Bosna zubori
Da sam onaj tihi lahor
Ja n'jesam sanjar
Ja sam Bosnjak
Ja sklopio sam oci
Jednoj bogatasici
Kur'an
Lady Godiva
Ljubavi
Moj zivot
Noc ceznje
Nostalgija
Notturno
Pod visnjom..
Prvi cjelov
Tvoje oci
Zambak

MUSTAFA DZELIL SADIKOVIC
Ceznja za mladoscu
Tebi samo oprostit ne mogu

MUSTAFA FIRAKI
Mazhar bosanske fukare Visokoj Porti

MUSTAFA GRABCANOVIC
Drina
Pjesma Bijeljini
Pjesma mojoj Bijeljini
Radjanje pjesme

MUSTAFA SMAJLOVIC
San o sofri

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC
Cvijece
Vezeni most

NEDZAD IBRISIMOVIC
Bosna
Covjek sa tri zivota
Knjiga Adema Kahrimana... 1.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 2.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 3.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 4.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 5.dio
Materino srce
Pogodjen u mojim prsima
Svatovska
Vo u mejtefu

NENAD VELICKOVIC
Debalans budzeta
Ostajte tamo
Otac moje kceri
Pariz
Štafeta
Vukovi i crvenkapica

NIHAD NINO ĆATIĆ
Ljudi beznadja
Molitva za smrt
Zaboravljeni
Zasjeda

NURA BAZDULJ HUBIJAR
Crge i Mrge
Milost
Pitanje
Rajan
Samoubica

OMER PASA LATAS
Ostavite je nama...

OTON ZUPANCIC
Slap
Susret
Ti cvijete moj tajanstveni

OZREN KEBO
A evo sad nesto o smislu zivota
Biljeg, oziljak, opomena
Čistoća
Dijalog u tudjini
Konstitutivni narodi
Ljudsko pamcenje
Pripremni na nesrecu

PERO ZUBAC
Aleksa se vraca iz raja
Blagajski dervisi
Kao glad djetinja
Ljudi u nasim godinama
Mostarske kise
Na vest o smrti Kika Sarajlica
Ne bira se ljubav
Orkanski visovi
Porodicna vecera

RIZA-BEG KAPETANOVIC LJUBUSAK
Bilo je lani...
Ko tigar bih

RIZO DŽAFIĆ
Azrailovo oko
Cudni sanjari
Sokaci stari
Tudjina
Zavicaj

SABAHUDIN HADZIALIC
Draga moja BiH
Knjiga
Pravda i krivica
Sudbina besmisla
Vlastima

SAFET SEFER
Srce lebdi

SAFVET-BEG BASAGIC
Bilo je lani
Ja i ona
Jesenski uzdasi
Moja tajna
Moje srce
Pod jorgovanom
Prvoj ljubavi

SALIH CAVKIC
Moja i tvoja domovina

SALIH DULAS
Kameno srce

SANELA DZANIC-LULIC
Srodne duse

SANELA KUKO
Grlim te

SELMA FAZLIC
Bijeg
U traganju

SEMEZDIN MEHMEDINOVIC
Četnički položaj
Leš
Prica o Mirzi
Sarajevo

SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC
Iza spustenijeh trepavica
U zelji ljubavi
Utjeha

SKENDER KULENOVIC
Čuda
Gromovo đule
Na pravi put sam ti, majko izas'o
Noturno
Ocvale primule
Rusa pjesma
Stecak
Stojanka majka Knespoljka
Šetnja

SVETOZAR ĆOROVIĆ
Radost Omera Grbe

ŠEMSO HATIBOVIĆ
Bosna
Dozivanja
Kamen je pao

ŠERIF TIHIĆ
Baglame skripe
Rastanak sa Kostajnicom
Tespih

ŠEVKO KADRIĆ
Bina

ŠUKRIJA PANDžO
Osmijesi
Ruka na kosi

TABIJA
Tab'ijin spjev o Mostaru

TAJIB OMERDIC
Nisi sama ja sam uz tebe

TIN UJEVIC
Cvrkutanje srca u pokrajini sanja
Igracka vjetrova
Misao na nju
Nesto i za me
Svakidasnja jadikovka
Svetkovina ruza
Tajanstvena
Uhapsen u svojoj magli
Vasionac

UMIHANA CUVIDINA
Čamdži Mujo i lijepa Uma

VESNA KRMPOTIC
Ljubav sa mnom
Odakle si dosao
Usta tajne

VESNA PARUN
Čeznja
Da si blizu
Dom na cesti
Elegija
Kad ptica prestane voljeti
Lice u sjeni
Mati covjekova
Ne pitaj
Otvorena vrata
Povratak djetinjstva
Rijeka i more
Ropstvo
Sonet o odbacenim tugama
Sonet o sreci
Stijena u kojoj bi trebalo zapisati baladu
Ti koja imas ruke nevinije od mojih
Tog dana ljubljah ptice
Ushit
Vecernja zvijezda
Vidrama vjerna
Za sve su kriva djetinjstva nasa
Zagrljaj
Zavjet
Zlato

ZDENKO JELCIC
Poezija vode

ZDENKO RUNJIC
Otvori prozore sna

ZIJA DIZDAREVIC
Blago u duvaru
Majka
Mujo telal
Otmica
U bosanskoj kafani

ZILHAD KLJUCANIN
Bog i suze
Pjesma nevinosti
Povratak
Šehid

ZMAJ OD BOSNE
Nema vise Bosne..

ZUKO DZUMHUR
April na Sirkedziju
Ćilim
Hram u Kosmajskoj
Juksek-Kaldrma
Kasaba na granici
Maternji jezik
Osveta mrtvih sultana
Pamti, Huso!
Visoka skola marifetluka

ZVONIMIR GOLOB
Amuleti
Da bih rekao sto zelim
Duso moja
Grlice u sumi
Ljubavi moja
Macka
Njeznosti moja
Obicna pjesma
Osam izgubljenih stihova
Otvorena usta
Pismo
Pogledaj patke draga
Stari vrtuljak
Ti si vatra
Tijelo zene
Usne
Zamagljeno staklo

ŽELJKO KRZNARIĆ
Ako se nikad nismo voljeli
Bilo je neceg tajanstvenog
Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
Da sam te ukrao
Gdje se ljubi i nikad ne stari
Iz kojeg si ti svijeta
Kako bih volio znati
Nikad vise
Sve sto mi ostaje
Umro sam a ti mi oprosti

ŽELJKO SABOL
Kad jednog dana prisjetim se svega
Nisam znala
Proci ce jednom ovi dani
Stare ljubavi
Sutra je novi dan
Sva su moja proljeca u meni

BaJkE
Jabuka koja place...

Nepoznat autor
Hasanaginica
Voljeli se Mujo i Nizama
Zmaj od Bosne



BIOGRAFIJE
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Abdulah Sidran
Ahmed Muradbegovic
Alaudin Sabit Užičanin
Aleksa Santic
Alija Kapidzic
Alija Kebo
Ćamil Sijarić
Dario Džamonja
Derviš-paša Bajezdagić
Derviš Sušić
Džemaludin Alić
Džemaludin Latić
Enes Kisevic
Enes Topalovic
Enisa Popovic Cengic
Enver Colakovic
Faruk Šehić
Ferida Durakovic
Habiba Stocevic
Hamza Humo
Hasan Kikic
Isak Samokovlija
Ivana Brlic-Mazuranic
Ivo Andric
Izet Sarajlic
Mak Dizdar
Mesa Selimovic
Miljenko Jergovic
Muhamed Karamusic Nihadi
Musa Cazim Catic
Nedžad Ibrišimović
Nihad Nino Ćatić
Rizo Dzafic
Safvet-beg Basagic
Skender Kulenovic
Tajib Omerdic
Umihana Cuvidina
Vesna Parun
Zilhad Kljucanin
Zulfikar Zuko Dzumhur

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

BROJAČ POSJETA
858107