NA TERASI KOD DVA RIBARA
[i]
pijane metafore
lete od tebe ka meni
za nasim stolom
cvjetaju rijeci
kao morske alge
stol postaje ljepljiv
slan i zelenkast
a rijeci su ukusne
i jezici nam se spajaju
natekli od alkohola
borimo se sa zmajevima
pravimo vremenske strojeve
probijamo maglicu Andromede
rijeci su krotke i zahvalne
i treba svaku dobro zaliti
glave su nam
u duhanskim oblacima
zavaljeni smo
u plasticne stolice
kad razgovor zastane
rijeci se rasipaju
u kvantni prah
poslije se otvaraju
novi fajlovi u memoriji
oci laserski sijaju
i prije nego se vratimo
u virtualne kraljevine
narucujemo dva ledena piva.
Faruk Sehic
[/i]
