VAGONASI
[i]
Mi stanujemo u vagonu
Sto nije nikada na putu.
U jednom kutu nam je krevet,
A kuhinja u drugom kutu.
Tu svaki vagon dimnjak ima,
Zeljezni, nahereni, tuzni.
U ovom kraju starezi i dima
Najljepsi dan poruzni.
A nasa ulica je duga,
Duga,
I cudno ima ime:
Napustena pruga.
Sve kuce brojeve imadu,
Pa ima ga i nasa, boze moj.
Al nema tako velikog u gradu
Ko nas bijeli zeljeznicki broj.
I vrt imade nasa kuca
Ukraj pruge drac,
Da igrajuc se u njem djeca
Zaborave na glad i plac.
U nedjelju kad stane rad,
Eh, onda bijeda pije, pije;
Zapjeva neko hrapavim glasom,
A neko zenu bije.
Alkohol ubija znamo, o znamo,
Znamo da alkohol skodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.
Sada je ljeto veliko, zlatno.
Odose bogatasi iz grada
Da traze odmora po svijetu,
Al mi smo tu, mi roblje rada.
I nase oci dalje gasnu,
I znoje se u radu dlanovi;
Umjesto nas putovahu svijetom
Nasi stanovi.
Nedjelja. Tuzno. Znamo, o znamo,
Znamo da alkohol skodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.
Dobrisa Cesaric
[/i]
