¤ Knjizevni kutak ¤

Perom i slovom u nezaborav ....

21.04.2005.

PARIZ

[i]
- Tata, ima li svaki grad Ajfelov toranj?
- Nema. Samo Pariz.
- Ima i Sarajevo.
- Gdje?
- Na onom brdu što se vidi kad se vraćamo kući.
- To brdo se zove Grdonj, a ono nije Ajfelov toranj nego televizijski relej.
- Šta je televizijski relej?
- To je antena odakle izlazi program. Kad bi neko sad srušio onaj relej, ne bismo imali sliku na televiziji.
- Ima li Pariz televizijski relej?
- Ima, puno više nego Sarajevo. Mislim da je jedan i na Ajfelovom tornju.
- A šta ima u Sarajevu što nema u Parizu?
- Grdonj.
- Ne zezaj. Fino te pitam.
- Fino ti kažem.
- Nema u Parizu brda?
- Ima, ali se drugačije zove.
- Ima li u Parizu tramvaja?
- Ima. Ima i metro. To je voz koji ide ispod zemlje.
- Zašto u Sarajevu nema metro?
- Zato što naš narod više voli kopati rovove nego podzemnu željeznicu.
- Ima li u Parizu ćevapa?
- Ima negdje, sigurno. Pariz je veliki grad.
- Veci od Sarajeva?
- Sarajevo je malo.
- Nije. Do Ilidže se putuje sat vremena.
- Prvo, Ilidža baš i nije Sarajevo, a drugo, putuje se sat vremena zato jer tramvaj ide sporo, a ne zato što je Ilidža daleko.
- Zašto ti ne voliš Sarajevo?
- Zato što mislim da treba voljeti ljude, a ne zgrade.
- E, sad sam se sjetila čega ima u Sarajevu a nema u Parizu!
- Čega?
- Sarajlija!
- Njih ima u cijelom svijetu.
- Oni nisu Sarajlije.
- Po čemu se to zna, ko jeste a ko nije Sarajlija?
- Sarajlije su oni koji žive u Sarajevu.
- Jesu li i stranci koji žive u Sarajevu Sarajlije?
- Nisu. Oni su stranci.
- A kad bismo mi sad otišli u Pariz, šta bismo bili?
- Izbjeglice.
- Izbjeglice su oni koje neko otjera iz njihove kuće. Nas niko ne tjera.
- Zašto bismo onda otišli?
- Da bolje živimo.
- A zašto sada loše živimo?
- Zato što nemamo gdje da vozimo bicikle i rolere, zato što su ljudi nervozni i bijesni, zato što kad ideš ulicom ili ti padaju ledenice na glavu ili te vozači okupaju do glave , zato što su oko nas minska polja, zato što onaj ko nije bio logističar u ratu ovdje ne vidi budučnost. Zato što svi idu.
- U Pariz?
- Iz Sarajeva.
- Šta je to logističar?
- To je čovjek koji koji se brine da borci u ratu dobiju sve što im ne treba.
- Ne kontam.
- Naprimjer, evo ti zadatak. Ti si logističar, i imaš sto maraka da kupiš čizme za pet boraca. Kožne cizme koštaju dvadeset maraka, a platnene čizme pet maraka. Koje čizme bi ti kupila?
- Sto..., dvadeset..., pet... Znam! Kupila bi pet kožnih čizama po dvadeset maraka, to je sto maraka!
- E zato ti nikad ne bi mogla biti logističar. Pravi logističar kupi deset platnenih čizama za pedeset maraka, i svi ga hvale kako je sposoban, jer je svakom borcu umjesto jednog para čizama dao dva.
- A šta bude sa onih drugih pedeset maraka?
- Ti ne bi mogla biti ni delegat u Skupštini!
- Zašto?
- Zato što oni ne postavljaju takva pitanja.
- Šta radi logičar sa onih pedeset maraka?
- Logističar. Uzme ih sebi.
- Je li on to zaradio?
- Nije, to su zaradili borci sa mokrim nogama.
- Hoće li on njima dati te pare?
- Neće. Kupiće fabriku čizama, a njima će dati posao u svojoj fabrici.
- To nije pravilno.
- Nije. Zato Sarajlije idu u Pariz.


Nenad Veličković, Po drugi put prvačić

[/i]

21.04.2005.

BOG I SUZE

[i]
ocu Ademu


U logor su odveli oca mog.
Plakao bih, da nije govorio:
Ne plači, sine, suzu je Bog
samo za radost stvorio.

Moj otac je na Manjači.
Taj mrava nije zgazio.
Suzu je Bog, sine, ne plači
samo za radost stvorio.

Nad njim sad bdije mjesečev rog.
Zvijezdom se istočnom pokrio.
Ne plači, sine, suzu je Bog
samo za radost stvorio.

I dobih cedulju od oca svog,
u njoj je pogled sakrio.
Al ne plači, sine,
jer suzu je Bog
samo za radost stvorio.

Nikad mu ne vidjeh zjenu rosnu,
on suzan svijet je prezreo.
Ne plači, oče, cijelu je Bosnu
Bog u suzu pretvorio.

(25. 7. 1992.)


Zilhad Kljucanin

[/i]

21.04.2005.

MORA

[i]
Bacih crnu kletvu na tebe
i izađoh sam pod nebo:
tamna nedjelja
Grčki vojnici i crne madone
bolnim sabljama takoše mi tijelo
i prenesoše preko kadulja

U tom prozoru gorjele ti nevine ruke
a Balordinom ne prođe niko živ
kad niz tijelo kliznuše riječi u raspadanju
U toj sobi bijah tako nepotreban
pa sutradan pa sutradan
bacih crnu kletnu na tebe
i izađoh sam pod nebo


Ibrahim Kajan

[/i]

21.04.2005.

BOSNA BOSONA

[i]
Kto će ih sačekati?
Koje vrijeme
i koji zemljin krug?
Idu a ne znaju puta,
govore a jezik zagubili.
I zemlju im, umalo,
ispod nogu ne oteše.
Al sjeti se jedan
da se Boson nekad zvao.
I povika:
"Bosna Bosona!"
"Nije to naša zemlja,
niti naše ime!"
"A kto vam to reče?"
"Oni iza Drine!"
I sjetiše se da oni već
dugo, predugo,
njihovim tragom idu
i sve zatiru.


Dzemaludin Alic

[/i]

21.04.2005.

OPROSTAJ BOGATASA

[I]
Ni lijesa skućio nisam,
a odlazim širokih grudi.
Moje najveće blago što stekoh
na ovoj zemlji bili su - ljudi.


Enes Kišević

[/i]

21.04.2005.

JADNI TOLSTOJ

[i]
Jadni Tolstoj!
Tri puta bi se prevrnuo u grobu
kad bi saznao
da u ulici s njegovim imenom
stanuje onaj
koji nam je doveo sav ovaj
ljudski otpad
i smjestio ga
iza artiljerijskih cijevi
po nasim brdima.


Izet Sarajlic

[/i]

21.04.2005.

PRIJATELJI

[i]
Bili su zajedno od ranog jutra. Prvo su otrčali do ciglane gdje su, iza leđa čuvara, maznuli dvije svježe, još nepečene cigle. Zamijesivši ih s vodom dobili su gustu, ljepljivu masu. Baš onakvu, kakva je dobra za gađanje. Teškim kuglicama gline su zasuli ploču sa imenom ulice sve dok se više ni slovo nije moglo pročitati.

Koza, stariji i zrikav deran, uze kamenčić između nožnih prstiju i baci ga podaleko. Mlađi, Žile, pokuša to isto, ali ne uspije da ga baci ni čestit metar. Da bi nekako opravdao svoj neuspjeh reče:
- Hako može najdalje od sve raje.., a zatim doda:
- Ja ne mogu zato što sam lomio palac.

Hodali su po parku, čupali travu bosim nogama, duvali jedan drugom maslačak u lice i kosu, smijali se i tobož tukli, provjerili da li je njihov "bunker", napravljen u gustom grmlju, još uvijek netaknut i neotkriven od druge raje. To mjesto im je služilo kao skrovište gdje su mogli da puše svoje prve cigarete kupljene na komad, a naveče, da neprimijećeni iz njega posmatraju ljubavne parove na klupama. U njemu su krojili planove o budućim avanturama, krili svoje drvene mačeve i strijele i lukove...

Kada su se umorili od jurcanja, sjedoše na kameni zid. Koza predloži:
- Ajmo maznut nešto iz zelenare?
Žile samo slegnu ramenima. Nije mu se mililo.

Sjedili su neko vrijeme šuteći, a onda se javi Žile. Tek tako. Da nešto kaže:
- Znaš li koji je najbrži auto na svijetu?
- ROJS-ROJS!
- E, vala, nije. "Plava ptica" je najbrži. A i ne kaže se ROJS-ROJS, nego ROLS-ROJS.

Kozi ne bi drago što ga Žile, mlađi, ispravlja. Šutio je, razmišljao nešto, a onda lukavo škiljeći svojim zrikavim okom najednom upita Žileta:
- Kako ti je stara?
Žile se trže:
- U bolnici je.
- Otkud znaš da je u bolnici? Što joj nikad ne odeš u posjetu?
- Nije ovdje u bolnici. U Beogradu je.
- Dobro, a kad će se vratiti?
- Treba skoro. Ne znam.
- Oš da ti ja kažem kad će se vratiti?
- Otkud ti? Kada? Kada to?
- Kad se i moj stari vrati iz Njemačke!
- A kad će se tvoj stari vratiti? Kakve on ima veze s mojom starom?
- Moj stari se neće nikada vratiti. Nikad.
- Šta lupaš budalo? Otkud ti znaš? Baš me briga za tvog starog! Moja stara će se vratiti, a uostalom - idem iduće nedjelje u Beograd da je posjetim... - slaga Žile.

Koza se kratko nasmije, pa reče:
- Lažeš!
Žiletu su se oči već punile suzama i on povika:
- Ne lažem! Ne lažem! To tebi za inat idem. A ti idi svom starom u Njemačku.

Koza ga pogleda, pa kad mu vidje suze u očima, bi mu krivo što je ovaj razgovor ikako i počinjao, pa prekide sve ono što je smislio u glavi da kaže Žiletu: kako se njegov stari neće vratiti, kao ni Žiletova majka, iz prostog razloga što nije postojao ni Beograd ni Njemačka, što su oboje bili mrtvi, davno su pokopani. Nema ih više. "Glina". Samo njih djecu to foliraju.

Skoči sa zida i viknu:
- Ko zadnji do zelenare: šupak!
Otrčaše niz ulicu.

Žile je trčao preko volje. Nešto mu se trgalo u duši.


Dario Dzamonja

[/i]

21.04.2005.

ZAMAGLJENO STAKLO

[i]
Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.


Zvonimir Golob

[/i]

21.04.2005.

BIJEG

[i]
U noći, kad je sve tvrdo spavalo, ustane Hlapić. Oko njega bilo je sve tamno kao u zatvorenoj škatulji.
Tiho kao miš izađe Hlapić iz kuhinje i uvuče se u radionicu. Kad je Hlapić zapalio žigicu, počelo je po podu na sve strane nešto šuškati, pucketati i bježati. To su bili miševi, koji su po noći griskali kožu. No Hlapić se nije osvrtao na njih, jer je imao još puno posla, da se pripravi za putovanje.
Najprije uzme Hlapić komad stare hartije i veliku postolarsku olovku. Onda sjedne na svoj mali stolac s tri noge i počne pisati pismo:

Vi ste htjeli bacati u oganj čizmice. Meni je to žao, pa idem u svijet da ih razgazim. Onda neće biti pretijesne. Budite bolji s Vašim drugim šegrtom. Dajte mu više juhe i mekši kruh. Čizme ću Vam vratiti.
Hlapić

To je Hlapić vrlo dugo pisao jer nije bio baš osobito vješt pisanju. Njegova slova bila su velika i grbava kao kruške.
Kad je Hlapić svršio to pismo, onda ustane vrlo tiho i prikopča pismo na pregaču majstorovu, koja je visjela na zidu. Zatim sjedne i počne pisati drugo pismo:

Draga gospojo!
Hvala Vam na Vašoj dobroti. Ja idem u svijet. Mislit ću na Vas i pomagat ću svakom, kao što ste i Vi meni pomagali.
Vaš Hlapić

Onda opet ustane tiho i prikopča to pismo na pregaču majstoričinu. Majstoričina pregača visjela je također na zidu.
Zatim uzme Hlapić svoju crvenu kožnatu torbu i počne u nju trpati što mu je trebalo za putovanje. Najprije metne unutra komad kruha i komad slanine. To mu je bila njegova večera od jučer, jer je Hlapić bio jučer žalostan, pa nije mogao večerati.
U torbu metne jedan modar rubac, pa jedno šilo, malo dretve i nekoliko komadića kože. Hlapić je, naime, bio pravi mali majstor, a postolar ne može da bude bez šila i dretve, kao ni vojnik bez puške. Zatim metne u torbu još svoj mali nož i bila je puna.

Kad je to bilo gotovo, počeo se Hlapić odijevati za put.
Najprije uzme s klina svoje zelene hlače i obuče ih. Malo da nije zakreketao kad ih je obukao, tako je bio naučen na tu šalu! No morao je šutjeti kao miš da se ne probudi majstor Mrkonja, koji je spavao u drugoj sobi.
Zatim uzme Hlapić konac i pokrpa lakat na svojoj crveno košulji, pa je obuče. Iz kuta uzme i one krasne čizmice, radi kojih je jučer dobio batina.
Hlapić malo da nije zazviždao od veselja kad je obukao čizmice, tako su mu krasno stajale! No dakako da ni zviždati nije smio, jer bi se majstor probudio! Zatim je Hlapić htio uzeti svoju kapu. No ona je bila sasvim poderana i zaprljana.
Zato Hlapić uze komad sjajne kože, koja je ostala od čizmica i sašije od te kože široku vrpcu oko kape. Lako je njemu bilo šivati kožu kad je bio postolar!
Kapa se sada sjajila kao sunce i Hlapić je metne na glavu.
Tako je Hlapić bio gotov za putovanje. Imao je na sebi zelene hlače, crvenu košulju, krasne čizmice, sjajnu kapu i crvenu torbu preko ramena.
Izgledao je kao general nekakve čudnovate vojske!
Onda se odšulja Hlapić tiho, posve tiho iz radionice u dvorište.
Na dvorištu je bio svezan pas Bundaš. Hlapić i Bundaš bili su veliki prijatelji, zato Hlapić nije išao sada k njemu, jer je znao da će za njim cviljeti. A Hlapiću je ionako bilo teško i žao ostaviti Bundaša.
Baš kad je Hlapić izašao na dvorište i razmišljao bi li išao zagrliti Bundaša, počne majstor Mrkonja u sobi kašljati. Majstor je samo u snu kašljao. Greblo ga je u vratu, jer je jučer odveć na Hlapića vikao. Kad je Hlapić čuo da majstor kašlje, bilo mu je strašno. Uplašio se, jer je mislio da se majstor Mrkonja probudio: "Bježi sad, Hlapiću, što brže možeš", reče on sam sebi.
Brzo se provuče napolje kroz velika kućna vrata, koja srećom nisu bila zaključana, i bio je na ulici.
Na ulici je bio još crn mrak. Kuće su izgledale velike do neba, a Hlapić je išao po ulici vrlo živo. Nigdje nije bilo nikoga; svi su ljudi još spavali.
Tako je pobjegao Hlapić od majstora Mrkonje.


Ivana Brlic Mazuranic, Cudnovate zgode segrta Hlapica

[/i]

21.04.2005.

DIJALOG U TUĐINI

[i]
- Vidi se da dolazite iz Sarajeva?

- Po čemu se vidi da dolazim iz Sarajeva?

- Pa, vaši tekstovi su puni seksa i krvi.

- Ali ja više ne pišem o seksu.

- Znači, ostala je samo krv.


Ozren Kebo, Sarajevo za pocetnike

[/i]

21.04.2005.

ZAPIS O VREMENU

[i]
interesantan je dijalog u ovom vremenu
on briše glumački strah
pri razgovoru je potrebno isključiti sva čula
i riječima igrati šah
recimo
misliš crne
a vučeš figure bijele boje
pritom se velemajstorski smiješiš
i tapšeš očima sekundante svoje
dok protivnik sve tvoje aluzije
analizira figurom ironije
njegovompotezu i kralj se klanja
jer zadaje mat bez otvaranja
sve one
koji u ovo vrijeme
skončaše prirodnom smrti
valja sahraniti u poeme
tom bitku mauzolej valja podignuti
s balzamiranom vatrom
u vulkana aleji
pa nek zlatno tele zemaljsko
u prometeje bleji
ovo je zapis o jednom poluvremenu
kojem i svemirski sistem škodi
dok mladež sve više uči od sunca
što samo sebe rađa i vodi


Enes Kisevic

[/i]

21.04.2005.

OVA PUCNJAVA

[i]
Ova pucnjava prosto nam ušla u krv.
Kad je tišina, napet sam ko struna,
Sve mislim: bože, šta li nam sad spremaju?
Bez pucnjave se, ko ni bez kafe izjutra,
Ne možeš rastrijezniti. A čim se mitraljez glasne,
Ja odmah olabavim, žena počne praviti razljevak,
A djeca mi se po kući raskokodaču.
Opet se puca, znači, sve je opet u redu!
A jučer, ja se vratio s posla i pitam:
Je li se pucalo dok mene nije bilo.
Najmlađa šćer mi kaže: “Ih da znaš, tata,
Kako su dvije fino profijukale”.


Marko Vesovic

[/i]

¤  Knjizevni kutak  ¤

PROZA I POEZIJA

DžEMALUDIN ALIĆ
A knjiga je otvorena
Bilig
Bosna Bosona
Crni konj
Daleka Postaja
Dazd
Faust
Golubica bez vida
Ja nosim veceru
Kad i tvoj papir plane
Kad su objesili kera
Kljuc
Krv su uzimali
Kto to dohodi
Kulin Ban
Logorasi
Nas Stari most
Pogrom
Potkovani covjek
Prag Bosne
Pusta zemlja
Roblje
Sanjivi
Smrt u Manjaci
Spaljene knjige
Svanuce
Šehid
Ti ides svome domu
Zora kasni

DžEMALUDIN LATIĆ
Dva slapa i jedna duga
Ja sin sam tvoj
Tarih za stari most u Mostaru
Vali u noci

EJUB PASALIC
Bosanka
Elvirov krug
Kuda ste se zaputili
U istom trenutku
Uno - voljena rijeko

EMIR JUSIC
Gubim te

EMIR SULJAGIC
Meals ready to eat
Prvi konvoj...

ENES KISEVIC
Autobiografija
Bas ta
Bez kompasa
Brzo se sakrij u mene
Budi sunce poezije
Cuvar parka
Davanje
Dazd rijeci
Djeca su druga polovica duge
Djetinjstvo
Dobra prica
Europa
Gutljaj vina
I nista te kao ne boli
Idem se igrati...
Iskonski nagon stvaranja
Izgubljeni biser
Izmedju dva krika
Jabuka
Jutarnja molitva
Kako je tesko biti
Konac
Korijen s krilima
Lijepo nas je vidjeti zajedno
Ljubav
Ljubav se mnozi...
Moja mama
Na putu
Na semaforu
Nebesko zito
Necu se igrati...
Nedjeljivost
Nek na me predju...
Neki stid
Nocno kupanje
Obozavanje
Od onoga sunca
Ona
Onima koji govore u ime nas
Oporuka
Oprosti im Gospode..
Oprostaj bogatasa
Otvoren kavez
Pa to je krasno
Pahulje, pahulje..
Piramida
Pogaca
Pogledam u nebo...
Poslije kruga
Pred sobom
Pripadnost
Prisutan kao svjetlost bez glasa
Profesor povijesti
Prva prica
Prve, prave i druge ljubavi
S glavom cvijeta
Samome sebi
San bez snivaca
Sav svijet je tebi dom
Sijeda djeca
Silazim Rastokama...
Sizife brate
Snijeg u ocima
Sonata od sna
Starinski mirisi
Sunce, vjetar i ti
Suze svjetla
Sve cu ti dati...
Sve je u svemu
Što sam ja sebi
Takva vremena
Ti pises
Tiha nada
Tocka izvan kruga se ruga
Trznica
U Budimpesti
U nama su samo oci zive
Valcer kise
Vatra vatru ne gori
Vecim od zivota
Velik kao dijete
Vrtlar
Zajedno cemo svuci tijela
Zapis iz sna
Zapis o vremenu
Zasto se djeca ne smiju
Zemlja
Zemlja iz ociju
Zvjezdani zizak
Žeđ

ENES TOPALOVIC
Duh noci
Dusa
Igra
Majko!
Nafaka
Nicija djeca
Nije moj rat
Noz, zica, Srebrenica
Oglas
Okamenjeni svatovi
Plac do ludila
Poruka
Relativna fantazija
San
Ubi nas pjesma

ENISA POPOVIC CENGIC
Bosansko cedo
Djeca srece
Nanin zamotuljak...zar opet
Žena bi da rekne

ENVER COLAKOVIC
Dervis
Dodji
Izlet u Bosnu
Kako da ti kazem
Majci umjesto skoljke
Ocu pred Bajram
Sinoc
Trenutak u nesanici
Žudnja

ESET MURACEVIC
Noc bez tebe

FADILA NURE HAVER
Kad umrem da se smijem

FARUK SEHIC
Bez bremena na ledjima
Bojim se ovih tisina
Drustvena igra
Fantom slobode
Fluid
Ispraznite svoja srca
Na terasi Kod dva ribara
Prije sna
Taj ponocni blues
Totalna pjesma
Uvijek postoji prica

FEJZO SOFTA
Asiklijski elif-be

FERIDA DURAKOVIC
Gospode
Igra
Plesac

FRANC PRESERN
Snaga uspomene

GUSTAV KRKLEC
Bezimenoj
Ti i Ja

HABIBA STOCEVIC
Kad od tvog ostrog pogleda..

HADZEM HAJDAREVIC
Lice koje pamtim

HAMZA HUMO
Akvarel
Čekanje
Drugovima poslije dvanaest sati
Drugu
Hamza
Hercegovacki pejsazi
Jesenji rastanak
Labudova pjesma
Ljubavna pjesma
Molitva na stijeni
Nemir
Neretvi
Njezine misli
Ocajnik
Oprostaj s Mostarom
Šapat
U rodnom gradu
Vihor
Zvuci u srcu

HANIFA OSMANOVIC
Bez oprosta

HARIS REKANOVIC
Draga mama..
Koracam ulicama..
Ljubavna pjesma

HASAN KIKIC
Djevojacka prica
Kopile

HUSEIN DERVISEVIC
Turbe - legenda ili stvarnost

IBRAHIM HAJDER
Sumnja

IBRAHIM KAJAN
Mora

IRENA VRKLJAN
Vrijeme ljubavi

IRFAN HOROZOVIC
Balada o mrtvim prijateljima
Dzamija
Mramorno more
Mrtva ljubav
Ogledalo
Ptice na noktima
Skrita

ISAK SAMOKOVLIJA
Bijela nirvana

ISMET RAMLJAK
Majke Srebrenice
Smrt majki Srebrenice
Srebrenicka fatiha

IVAN GORAN KOVACIC
Bjeline
Usnula draga

IVAN ŠAMIJA
Atena se igra
Ljetna morfologija zudnje
Sorry, vrijeme

IVANA BRLIC MAZURANIC
Cudnovate zgode segrta Hlapica
1. Segrt Hlapic
2. Čizmice
3. Bijeg
4. Mali mljekar
5. Velika se glava pokazuje u travi
6. Kuca s plavom zvijezdom
7. Hlapic i kamenari
8. Crni covjek
9. Velika zalost
10. Djevojcica na putu
11. Na sjenokosi
12. Predstava
13. Razgovor Hlapica s tezacima
14. Pozar u selu
15. Veliko cudo
16. Grgina majka
17. Gitina brazgotina
18. Kako je na pasi
19. Otkuda je pao covjek pred Hlapica
20. Grga i Hlapic
21. Noc u zapecku
22. Mali postolar i prosjakinja Jana
23. Na sajmu
24. Dva kosaraca
25.Na vrtuljku

IVO ANDRIC
Blaga i dobra mjesecina
Bore
Budite radosni..
Dan je..
Gubiti je strasno..
Ima u jeziku..
Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci..
Kad pocnemo da se pitamo..
Ko nosi u sebi..
Kud sam sve lutao?
Lanjska pjesma
Lica
Ljudi koji ne paze..
Mnogo samujes..
Potonulo
Strofa
Tama
U sumrak
Žeđ

IZET SARAJLIC
Bluz
Da je barem 1993. godina
Druga ljubav
Drugi put bih znao
Iz voza
Izeta
Jadni Tolstoj
Jednom
Kako ce Sarajevo bez mene
Lagano s tugom
Ljubavna pjesma sezdesetih godina vijeka
Ljudska milosta
Mala nocna muzika
Mala velika moja
Na sve spremna budi
Nasi ljubavni sastanci kod Lava
Ne znam zasto
Neka nam oproste trave
Nove komsije
Nuit de Paris
Oprostaj s velikom umjetnoscu
Oslobadjam te tuge
Pisi mi na zelenu adresu ljeta
Po Laticu
Pokusaj romanse
Popovaca
Posveta
Razmisljajuci o Skenderu Kulenovicu
Sarajevo
Sem smrti
Sjecajuci se porucnika Kincla
Sve meni
Sutra ce se ljudi..
Tako smo nespremni usli u ovaj rat
Tek sada
Trazim ulicu za svoje ime
Turizam mojih starih
U predvecerje
Vec naglas
Vladi Dijaku

JAHJA FERHATOVIC
Ono

JASMINA HAMZIC
Varnica tegobe

JASMINA IMAMOVIC
Bosno moja

JOSIP PEJAKOVIC
Bila jednom jedna zemlja
On meni nema Bosne

JOSIPA ANDRIJANIC
Probudi se usnuli grade

KASIM DERAKOVIC
Cvjetanje u nama
Poetika Bosne

KEMAL COCO
Suze

KRSTE JURAS
Ljubi san vasu cer

MAK DIZDAR
Budjenje
Dan sedmi
Gorcin
Iskaz petog svjedoka
Jedno drvo
Kompas
Krajina
Krug
Labud djevojka
Ljeljeni
Modra rijeka
Ostrva
Plivacica
Ptica
Putevi
Razmirje
Ruke tvoje i moje
S podignutom rukom
Slovo o kalipsi
Slovo o smijehu
Slovo o smrti
Stecak je za mene...
Sunce
Uspavanka
Vrata
Zapis na dvije vode
Zapis o casti
Zapis o izvoru
Zapis o ocima
Zapis o rijeci
Zapis o zemlji

MARKO VESOVIC
Barbin roman
Na cetrdeseti rodjendan
Ova pucnjava

MEDŽAZIJA SANIJA MOSTARAC
Zasto se stas mostarskog mosta povio

MEHMED BAHTIC
Pravo na bol i suze

MEHMED MEJLI KURANIJA
Pjesma Sarajevu

MEHO BARAKOVIC
Slovo o Maku Dizdaru

MELIKA SALIHBEG BOSNAWI
Nada

MEŠA SELIMOVIĆ
Iskustvo me naucilo...
Kako su ljudi nesavrseni
Kakvi su ljudi Bosanci
Ovdje sam postao, ovdje cu nestati
Proslost i sudbina
Ruzno doba
Smatrao sam duznoscu
Smijesno je mozda..
Sve je moguce...
Trebalo bi ubijati proslost..
Tri velike strast
Želja za moci

MILE STOJIC
Somuni

MILJENKO JERGOVIC
Bijelo Dugme
Bruce Lee na KM
Ceca
Ćamil
Ema Emili
Fes
Hamburger
Honduras
Jugosvabo
Kulturoloska kopilad
Minimaks
Moda
Nervozni listonosa
Prokleta nedjelja
Prvi i posljednji put
Simpatija
Stara kuca
Šemsa Suljaković: zena-macka
Zvuci rata

MIROSLAV KRLEZA
Bila je mjesecina
Čežnja
Ljubav nije vjestina
Osjecanje zivotne stvarnosti
Stecak

MIRZA MUSTOVIC
Čekmedža
Pjesma mostu

MONIKA HAMZIC SVABICA
Kameni svjedoci
Spoznaja

MUHAMED KARAMUSIC NIHADI
Gazel
Ove noci

MURIS NEIMARLIJA
Znas li prijatelju kako mirise Sarajevo?

MUSA CAZIM CATIC
Bosna zubori
Da sam onaj tihi lahor
Ja n'jesam sanjar
Ja sam Bosnjak
Ja sklopio sam oci
Jednoj bogatasici
Kur'an
Lady Godiva
Ljubavi
Moj zivot
Noc ceznje
Nostalgija
Notturno
Pod visnjom..
Prvi cjelov
Tvoje oci
Zambak

MUSTAFA DZELIL SADIKOVIC
Ceznja za mladoscu
Tebi samo oprostit ne mogu

MUSTAFA FIRAKI
Mazhar bosanske fukare Visokoj Porti

MUSTAFA GRABCANOVIC
Drina
Pjesma Bijeljini
Pjesma mojoj Bijeljini
Radjanje pjesme

MUSTAFA SMAJLOVIC
San o sofri

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC
Cvijece
Vezeni most

NEDZAD IBRISIMOVIC
Bosna
Covjek sa tri zivota
Knjiga Adema Kahrimana... 1.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 2.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 3.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 4.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 5.dio
Materino srce
Pogodjen u mojim prsima
Svatovska
Vo u mejtefu

NENAD VELICKOVIC
Debalans budzeta
Ostajte tamo
Otac moje kceri
Pariz
Štafeta
Vukovi i crvenkapica

NIHAD NINO ĆATIĆ
Ljudi beznadja
Molitva za smrt
Zaboravljeni
Zasjeda

NURA BAZDULJ HUBIJAR
Crge i Mrge
Milost
Pitanje
Rajan
Samoubica

OMER PASA LATAS
Ostavite je nama...

OTON ZUPANCIC
Slap
Susret
Ti cvijete moj tajanstveni

OZREN KEBO
A evo sad nesto o smislu zivota
Biljeg, oziljak, opomena
Čistoća
Dijalog u tudjini
Konstitutivni narodi
Ljudsko pamcenje
Pripremni na nesrecu

PERO ZUBAC
Aleksa se vraca iz raja
Blagajski dervisi
Kao glad djetinja
Ljudi u nasim godinama
Mostarske kise
Na vest o smrti Kika Sarajlica
Ne bira se ljubav
Orkanski visovi
Porodicna vecera

RIZA-BEG KAPETANOVIC LJUBUSAK
Bilo je lani...
Ko tigar bih

RIZO DŽAFIĆ
Azrailovo oko
Cudni sanjari
Sokaci stari
Tudjina
Zavicaj

SABAHUDIN HADZIALIC
Draga moja BiH
Knjiga
Pravda i krivica
Sudbina besmisla
Vlastima

SAFET SEFER
Srce lebdi

SAFVET-BEG BASAGIC
Bilo je lani
Ja i ona
Jesenski uzdasi
Moja tajna
Moje srce
Pod jorgovanom
Prvoj ljubavi

SALIH CAVKIC
Moja i tvoja domovina

SALIH DULAS
Kameno srce

SANELA DZANIC-LULIC
Srodne duse

SANELA KUKO
Grlim te

SELMA FAZLIC
Bijeg
U traganju

SEMEZDIN MEHMEDINOVIC
Četnički položaj
Leš
Prica o Mirzi
Sarajevo

SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC
Iza spustenijeh trepavica
U zelji ljubavi
Utjeha

SKENDER KULENOVIC
Čuda
Gromovo đule
Na pravi put sam ti, majko izas'o
Noturno
Ocvale primule
Rusa pjesma
Stecak
Stojanka majka Knespoljka
Šetnja

SVETOZAR ĆOROVIĆ
Radost Omera Grbe

ŠEMSO HATIBOVIĆ
Bosna
Dozivanja
Kamen je pao

ŠERIF TIHIĆ
Baglame skripe
Rastanak sa Kostajnicom
Tespih

ŠEVKO KADRIĆ
Bina

ŠUKRIJA PANDžO
Osmijesi
Ruka na kosi

TABIJA
Tab'ijin spjev o Mostaru

TAJIB OMERDIC
Nisi sama ja sam uz tebe

TIN UJEVIC
Cvrkutanje srca u pokrajini sanja
Igracka vjetrova
Misao na nju
Nesto i za me
Svakidasnja jadikovka
Svetkovina ruza
Tajanstvena
Uhapsen u svojoj magli
Vasionac

UMIHANA CUVIDINA
Čamdži Mujo i lijepa Uma

VESNA KRMPOTIC
Ljubav sa mnom
Odakle si dosao
Usta tajne

VESNA PARUN
Čeznja
Da si blizu
Dom na cesti
Elegija
Kad ptica prestane voljeti
Lice u sjeni
Mati covjekova
Ne pitaj
Otvorena vrata
Povratak djetinjstva
Rijeka i more
Ropstvo
Sonet o odbacenim tugama
Sonet o sreci
Stijena u kojoj bi trebalo zapisati baladu
Ti koja imas ruke nevinije od mojih
Tog dana ljubljah ptice
Ushit
Vecernja zvijezda
Vidrama vjerna
Za sve su kriva djetinjstva nasa
Zagrljaj
Zavjet
Zlato

ZDENKO JELCIC
Poezija vode

ZDENKO RUNJIC
Otvori prozore sna

ZIJA DIZDAREVIC
Blago u duvaru
Majka
Mujo telal
Otmica
U bosanskoj kafani

ZILHAD KLJUCANIN
Bog i suze
Pjesma nevinosti
Povratak
Šehid

ZMAJ OD BOSNE
Nema vise Bosne..

ZUKO DZUMHUR
April na Sirkedziju
Ćilim
Hram u Kosmajskoj
Juksek-Kaldrma
Kasaba na granici
Maternji jezik
Osveta mrtvih sultana
Pamti, Huso!
Visoka skola marifetluka

ZVONIMIR GOLOB
Amuleti
Da bih rekao sto zelim
Duso moja
Grlice u sumi
Ljubavi moja
Macka
Njeznosti moja
Obicna pjesma
Osam izgubljenih stihova
Otvorena usta
Pismo
Pogledaj patke draga
Stari vrtuljak
Ti si vatra
Tijelo zene
Usne
Zamagljeno staklo

ŽELJKO KRZNARIĆ
Ako se nikad nismo voljeli
Bilo je neceg tajanstvenog
Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
Da sam te ukrao
Gdje se ljubi i nikad ne stari
Iz kojeg si ti svijeta
Kako bih volio znati
Nikad vise
Sve sto mi ostaje
Umro sam a ti mi oprosti

ŽELJKO SABOL
Kad jednog dana prisjetim se svega
Nisam znala
Proci ce jednom ovi dani
Stare ljubavi
Sutra je novi dan
Sva su moja proljeca u meni

BaJkE
Jabuka koja place...

Nepoznat autor
Hasanaginica
Voljeli se Mujo i Nizama
Zmaj od Bosne



BIOGRAFIJE
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Abdulah Sidran
Ahmed Muradbegovic
Alaudin Sabit Užičanin
Aleksa Santic
Alija Kapidzic
Alija Kebo
Ćamil Sijarić
Dario Džamonja
Derviš-paša Bajezdagić
Derviš Sušić
Džemaludin Alić
Džemaludin Latić
Enes Kisevic
Enes Topalovic
Enisa Popovic Cengic
Enver Colakovic
Faruk Šehić
Ferida Durakovic
Habiba Stocevic
Hamza Humo
Hasan Kikic
Isak Samokovlija
Ivana Brlic-Mazuranic
Ivo Andric
Izet Sarajlic
Mak Dizdar
Mesa Selimovic
Miljenko Jergovic
Muhamed Karamusic Nihadi
Musa Cazim Catic
Nedžad Ibrišimović
Nihad Nino Ćatić
Rizo Dzafic
Safvet-beg Basagic
Skender Kulenovic
Tajib Omerdic
Umihana Cuvidina
Vesna Parun
Zilhad Kljucanin
Zulfikar Zuko Dzumhur

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

BROJAČ POSJETA
898393