¤ Knjizevni kutak ¤

Perom i slovom u nezaborav ....

20.04.2005.

BARBIN ROMAN

[i]
U ljeto 1994. Barba se vratio s olovskog ratišta. A u Sarajevo došla voda. Barba uđe u kadu i, pošto nije bilo struje, upali svijeću da vidi kad se kupa. Legao u vodu, zapalio cigaretu, i sjetio se Profesora koji je rekao: "i moja pušačka strast je u ovom ratu dala lijep prilog bogaćenju sarajevskih lupeža". Zaželio je da zapjeva, ali se sjetio da ne umije pjevati ni borbene za koje ne treba sluh. Zagledao se u mrlju na zidu koja je podsjećala na Leonardovu, i zaspao. Uto je neko zalupao na vrata. Barba se probudi, vidi da svijeća gori, a on u sanduku: "Ovo sam ja umro!"

Poslije rata, Barba je često pričao da želi napisati roman koji počinje prizorom u kadi. Kucanjem bi ga probudio petnaestogodišnji Brus Li. Koji je bio kurir, i stalno molio da ga puste na prvu liniju. Ne puštaju ga, naravski. Plače: neće da je kurir, hoće da je borac, ište pušku. Nema pušaka ni za odrasle, kažu mu. Ti si kurir. Jednom je zarobio pušku. Uzmu mu je. Šta će tebi, treba iz nje da pucaju odrasli. On plače: ja sam je zarobio! Nek si. Ti si kurir. Nema puške za kurire. Posudi mu neko bombu. Uzmu mu i nju. Opet plače, hoće na prvu liniju: "Znam i ja šta je četnik! Umijem i ja četnika ubit!" Brus Li je u Titovoj poginuo od granate.

To bi bio roman o svemu, od Sarajki koje su smršale i po 20 kila i izgubile svu erotičnost - to smo se mi zaljubljivali u njihovu kilažu, govorio je Barba - pa do srpskih tobdžija koji su sa brda, prije ispaljenja granate, dovikivali: "Fataj je, Mujo!" Barba bi imao šta reći čak i o Izetbegoviću, u čijim je rukama bilo sve, pa ipak je imao prostodušni osmijeh koji kaže: ja sam čovjek iz baze!

Ne bi zaboravio zamor Saralija od ratnog nerada, ni rupe u polupanom staklu koje su ličile mapi Čehoslovačke ili Pirinejskog poluostrva, ni bjelosvjetske snimatelje koji su oko Sarajlija oblijetali kao gavrani oko mesa, ni polutamu sarajevskih podruma u kojoj, kad se probudiš, nikad ne znaš: smrkava li se ili sviće, ni Rašovu hanumu, masivnu kao danska krava, ni Emina Žugu čije su oči u Rašovu zatvoru vidjele mnogo staraca koji u miru nisu bili kadri da se bore za vlastiti život a kamoli u ratu za islamsku državu, ni borca koji mu je, kad je Barba došao da ga smijeni na položaju, kazao: "Pati nas onaj PAT vazdan", ni Safeta koji je odmah uočio osnovni zakon Rašovih logora: "Ako se i nađe koji Srbin da hoće pomoći, doturit paket, brzo ga nestane", ni Srpkinju kojoj je jednom od prvih granata ispaljenih na Dobrinju pogođen stan i zapaljena srpska književnost u sto knjiga, "i sad treba, je li, za njih da navijam? Nek navijaju oni koji ne znaju šta je knjiga. Koji nisu živjeli s knjigom. Kad su na zidu iza mojih leđa Tolstoj, Dostojevski, Fokner, Kafka, Andrić, osjećam se sigurnije. I lakše mi se izjutra sjetiti ko sam. Čak ih ne moram ni čitati. Razumjeće oni zašto ih ne otvaram. Mogu oni čekati. Njino je sve vrijeme 'odavde do vječnosti'".

Pa ono kad mu dođu ljudi sa sto priča, ali Barba odjednom ne može da ih sluša no gleda šta je od njih ostalo. Šta je od njih uradila Istorija. Izblijedjeli ko čoha od sunca, lica im iznošena ko nogavice na koljenima, a ostalo ono bezbojno, bezlično, ono najistinitije i najtrajnije u nama. Ono ničije. U ratu je Barba shvatio da su ljudi konji, a Istorija tatarin koji nosi poštu niotkog poslanu i nikom upućenu, ni na kojem jeziku pisanu, ali vratolomno juri da ne zakasni, pa se bijesni hatovi pod njom, između dvije poštanske stanice, pretvore u rage.

Ne bi zaboravio ni mladost. Kad je svijet prijao duši kao čaša hladnog piva iza duga pješačenja. Onda smo jedni drugima bili važni. Jer smo dijelili isti svijet. Potom se oženimo i zaposlimo, sklonimo u zasebne svjetiće iz zajedničkog. Prvo smo bili kao brodovi što se luci zajedno ljuljaju na istim talasima, a sad na uzburkanoj pučini posrće svaki za se.

Poneku sliku iz mladosti Barba bi pustio da, ko tica, proleti kroz roman. Era, koji je govorio brže no srpski pop kad sveti vodicu, na klupi u fakultetskom vrtu navalio na Anu. Skloni ruke, kaže Ana. Te riječi su više upućene ušima kolega - nek ne misle da joj se dopadaju zahvati Barbinog rukopipljivog prijatelja. Eto, i taj pridjev, odavno ga nije čuo, i on je umro s mladošću. Skloni ruke, kaže Ana, a Era, gluv, svojevoljno gluv kao zmija Svetog Avgustina, nastavlja je pretraživati kao da je policijski agent koji vrši premetačinu stana komunističkog pjesnika Zogovića. "Skloni ruke," kaže Ana. "Zašto?" - pita Era. "Suviše su - ruke!"

Bio bi to roman o svemu, a najviše o ženama u ratu. Jer nisu sve Sarajke izgubile erotičnost. Januar. Sarajlije su u zimskim kaputima, poneko u bundi, a ulicom prolazi žena golišava, u haljini kroz koju se vidi sve. Vidi se više no da haljine nema, baš kao u onom hadisu koji kaže: "Đavo je izmislio svilu da bi obučene žene mogle ići gole". I ova se obukla da bude gola i unese poremećaj u godišnja doba. U božji red vožnje.

Barba joj nije vidio lice, ali njena zadnjica i noge činile su posve izlišnim pitanje kakvo joj je lice: i mejt bi se za njom okrenuo. Umnoženu u destine primjeraka, odnijeće je desetine muškaraca u glavi, raznijeti ih na desetine strana, a ona o tome neće imati pojma. Ili hoće? Što bi ovakva izašla vani po ovoj zimi? Čak je pomislio da će oko nje svijet početi da se kupi kao oko sudara auta. Jedan čovjek, dok je ulazio u haustor, rekao je Barbi: "Ja bi je samo prutom malo šibo po onim guzicama".
Ali pisanje mu je išlo slabo. Smislio je pet verzija prve rečenice, a ni jednom nije bio zadovoljan, mada je znao da ga ne bi obrukao iskaz: "Prvo smo zajednički život proglasili prividom. Sad nam je prvid života zajednički". Ima punu glavu prvoklasnog materijala, ali kad sjedne da piše, mozak mu otkaže. Možda roman odbija da se napiše i zato što je u ratu bilo sve jasno: nešto kao zimska jasnoća svijeta kad mraz izoštri bridove svakog drveta i kamena, do bola ih izoštri, glasovi su razgovijetni kao iglom gavirani u sluh, a u umjetnosti trebalo bi da oko svega lebdi malo tajne, kao što su, u prijašanja vremena, stotine tajni lebdjele oko naziva i načina branja ljekovitog bilja i to mu je ako ne davalo, a sigurno pojačavalo snagu.

Ili je teško bilo pisati zato što rat, mušku stvar, ne umije gledati pretežno ženskim očima? "Ja oko žena umijem bolje u životu no u romanu". Ili je nevolja baš u tome što je znao mnogo? Jer roman nije samo bilježenje već i traženje istine? Zapisao je: "Zašto bi čovjek tražio istinu ako se ne bi osjećao kadar da je nađe, ako ne bi osjećao da je traženje istine jedan od zakona njegove prirode?" Treba je tražiti iako se zna da je neupotrebljiva kao makaze s jednim sječivom. Treba je tražiti uprkos tome što Barba nije sumnjao da će srpska Budućnost, po uzoru na članove sudskog vijeća iz Piljnjakove priče, odlučiti: "Karadžić, čovjek znamenit i pošten, slaviti ga i poštovati".

Znao je gdje treba tražiti istinu. Uoči kijameta, znao je da se u ratu, ako izbije, moraš opredijeliti, jer u Plutarhovom spisu piše da je Solonov zakon predviđao gubitak građanskih prava za ljude koji se, kad je pobuna ili prevrat u Atini, nisu opredijelili ni za jedan tabor. Ako si želio opredijeliti se istinski, a ne - vraćajući se svom jatu - postati mrtvac savršeno prilagođen onom ludilu, što se od tebe i očekivalo, morao si se osvrnuti oko sebe. I Barba se osvrnuo: gdje se, ako ne u iskustvu žrtve, mogu tražiti najdublje ratne istine? Znao je gdje da traži istinu, ali posao nije htio da krene. O svom romanu je Barba pričao blistavo, ali ga pero nije htjelo.


P. S. Zaustavlja me na ulici krupan čovjek i pita: jesam li Marko Vešović. Jesam. "Znate li da je Barba umro?" "Ne! Kad?" "Prije po godine. Raznio ga rak. Galopirajući. Za mjesec i po." Ovaj tekst je skroman spomenik romanu koji nikad neće biti napisan, ali znam da bi bio odličan.


Marko Vešović

[/i]

20.04.2005.

ČIZMICE

[i]
Neki bogati gospodin naručio je kod majstora Mrkonje čizmice za svoga malog sina.
Čizme su bile vrlo lijepe. Njihove sare sjajile su se kao sunce. Sam Hlapić zabijao je klince u te čizme. No kad je gospodin došao sa svojim sinom po čizme i kad je sin obuo čizme, bile su one na nesreću pretijesne. Zato gospodin nije htio čizme uzeti ni platiti, pa se majstor Mrkonja popravdao s njim. Gospodin uza sve to nije htio uzeti ni platiti čizme.
Kad je gospodin otišao, počne majstor Mrkonja bjesnjeti i vikati na Hlapića:
"Ti se, nevaljalče, to skrivio! Ti lijenštino! Ti ništarijo! Ti si kriv da su čizme tijesne!" Strašno je vikao Mrkonja. Onda uhvati one čizme i izbije Hlapića sa čizmicama po leđima. To je bilo odviše nepravedno, jer je majstor sam krojio čizme, pa Hlapić nije bio kriv što su bile pretijesne. No kad je majstor Mrkonja bio ljutit, onda nije znao što je pravo, a što krivo.
On dakle izbije Hlapića čizmicama po leđima, baci čizme u kut i reče svojoj ženi: "Sjutra ćeš ih u vatru baciti. Neću više da vidim tih čizama. Onda se okrenuo kao lav prema Hlapiću i zagrozio mu se svojom velikom šakom i gromkim glasom: "Čizme će izgorjeti, ali ti ćeš mi, lijenštino, još platiti za njih." To je značilo da će Hlapić još dobiti batina radi tih čizama.
Kad je Hlapić naveče toga dana išao spavati, nije on ni fućkao ni pjevao kao obično, nego je nešto razmišljao.
Hlapić je spavao u kuhinji na podu kraj štednjaka. Tamo je imao jednu tvrdu slamnjaču, poderan gunj i komadić svijeće utaknut u jednom krumpiru, jer nije imao svijećnjaka.
Legne dakle Hlapić na svoju slamnjaču, ugasne svijeću koja je još malo virila iz krumpira i počne razmišljati. Mislio je Hlapić, mislio, a onda odluči da će u noći pobjeći od majstora Mrkonje i da će otići u svijet. Premda to nije bilo lako, a bilo je i pogibeljno, ipak je Hlapić to izveo. Što god šegrt može da zamisli, to može i izvesti.


Ivana Brlic Mazuranic, Čudnovate zgode šegrta Hlapića

[/i]

20.04.2005.

SUNCE

[i]
Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmedj ledenih planina

Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko

Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stize do njene utrobe i njenog srca

Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom
i izdize se kao tica krilima iznad same tame

I obasja sve staze sva raskršca i stramputice
i u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice

Zagrlismo se tada kao da smo cekali samo na to

Postadosmo bliski pa smo kao jedno
i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili

Nije navracalo sunce od ljeta do ljeta samo
i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta

Mlado sunce se nenadno iskrade od nas

Kuda je otišlo kako to i zašto
to sam dobri Bog sada moze da zna

I mozda bismo ga zaboravili kao lijepu slucajnost
(kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo)
da se vascijelim svojim bicem ne grijemo još

Od onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova


Mak Dizdar

[/i]

20.04.2005.

ČISTOĆA

[i]
Mnogi su poginuli perući veš na Miljacki. Zakačio ih snajper ili geler od granate. Ovdje žive uredni ljudi koji mnogo polažu na čistoću. Jedan koji ne voli urednost, jer u njoj vidi zabrinjavajući nedostatak individualnosti, pita:
"Šta je važnije - biti čist i mrtav, ili živ, a prljav?"
Ipak, među živima je mnogo više čistih, nego prljavih. Za njih je higijena predstavljala dosluh sa civilizacijom. Zato su tako fanatično insistirali na pranju. Miljacka je zaslužna što ljudi ulicama hodaju čisti: u opranim, a neispeglanim majicama.


Ozren Kebo, Sarajevo za pocetnike

[/i]

20.04.2005.

TIJELO ŽENE

[i]
Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.


Zvonimir Golob

[/i]

20.04.2005.

TAJ PONOCNI BLUES

[i]
ona pije votku od 0,5 dl
on pije bistri sok od jabuke
jer se boji da mu se nece dici
kad odu u krevet da uporede mitologije
ona pije votku jer je pali njen okus u ustima
i jer zna da je dovoljno da je on poljubi
i da je uhvati za sise, onda ona siri noge
i njoj se "dize"
ona je popila osam casica votke
isto toliko je on popio sokova
dok se kapilari sire po njenim bjeonjacama
i pogled postaje razrok
on "strika" nogama ispod stola
odlaze u krevet da uporede mitologije
njemu se dize i on joj uvaljuje jezik u usta
hvata je za sise, ona siri noge i njoj se dize
nakon karanja, dok se misici opustaju
zapale jedan joint, tada je za njih
svijet proziran ko tekila u kristalnoj casi
jer su kolutovi dima zapravo okna percepcije
hvatac snova visi na zidu do njenog ramena
poster Chea i ostala ikonografija
mirisne svijece gore u uglovima sobe
cini im se da je to taj ponocni blues.


Faruk Sehic

[/i]

¤  Knjizevni kutak  ¤

PROZA I POEZIJA

DžEMALUDIN ALIĆ
A knjiga je otvorena
Bilig
Bosna Bosona
Crni konj
Daleka Postaja
Dazd
Faust
Golubica bez vida
Ja nosim veceru
Kad i tvoj papir plane
Kad su objesili kera
Kljuc
Krv su uzimali
Kto to dohodi
Kulin Ban
Logorasi
Nas Stari most
Pogrom
Potkovani covjek
Prag Bosne
Pusta zemlja
Roblje
Sanjivi
Smrt u Manjaci
Spaljene knjige
Svanuce
Šehid
Ti ides svome domu
Zora kasni

DžEMALUDIN LATIĆ
Dva slapa i jedna duga
Ja sin sam tvoj
Tarih za stari most u Mostaru
Vali u noci

EJUB PASALIC
Bosanka
Elvirov krug
Kuda ste se zaputili
U istom trenutku
Uno - voljena rijeko

EMIR JUSIC
Gubim te

EMIR SULJAGIC
Meals ready to eat
Prvi konvoj...

ENES KISEVIC
Autobiografija
Bas ta
Bez kompasa
Brzo se sakrij u mene
Budi sunce poezije
Cuvar parka
Davanje
Dazd rijeci
Djeca su druga polovica duge
Djetinjstvo
Dobra prica
Europa
Gutljaj vina
I nista te kao ne boli
Idem se igrati...
Iskonski nagon stvaranja
Izgubljeni biser
Izmedju dva krika
Jabuka
Jutarnja molitva
Kako je tesko biti
Konac
Korijen s krilima
Lijepo nas je vidjeti zajedno
Ljubav
Ljubav se mnozi...
Moja mama
Na putu
Na semaforu
Nebesko zito
Necu se igrati...
Nedjeljivost
Nek na me predju...
Neki stid
Nocno kupanje
Obozavanje
Od onoga sunca
Ona
Onima koji govore u ime nas
Oporuka
Oprosti im Gospode..
Oprostaj bogatasa
Otvoren kavez
Pa to je krasno
Pahulje, pahulje..
Piramida
Pogaca
Pogledam u nebo...
Poslije kruga
Pred sobom
Pripadnost
Prisutan kao svjetlost bez glasa
Profesor povijesti
Prva prica
Prve, prave i druge ljubavi
S glavom cvijeta
Samome sebi
San bez snivaca
Sav svijet je tebi dom
Sijeda djeca
Silazim Rastokama...
Sizife brate
Snijeg u ocima
Sonata od sna
Starinski mirisi
Sunce, vjetar i ti
Suze svjetla
Sve cu ti dati...
Sve je u svemu
Što sam ja sebi
Takva vremena
Ti pises
Tiha nada
Tocka izvan kruga se ruga
Trznica
U Budimpesti
U nama su samo oci zive
Valcer kise
Vatra vatru ne gori
Vecim od zivota
Velik kao dijete
Vrtlar
Zajedno cemo svuci tijela
Zapis iz sna
Zapis o vremenu
Zasto se djeca ne smiju
Zemlja
Zemlja iz ociju
Zvjezdani zizak
Žeđ

ENES TOPALOVIC
Duh noci
Dusa
Igra
Majko!
Nafaka
Nicija djeca
Nije moj rat
Noz, zica, Srebrenica
Oglas
Okamenjeni svatovi
Plac do ludila
Poruka
Relativna fantazija
San
Ubi nas pjesma

ENISA POPOVIC CENGIC
Bosansko cedo
Djeca srece
Nanin zamotuljak...zar opet
Žena bi da rekne

ENVER COLAKOVIC
Dervis
Dodji
Izlet u Bosnu
Kako da ti kazem
Majci umjesto skoljke
Ocu pred Bajram
Sinoc
Trenutak u nesanici
Žudnja

ESET MURACEVIC
Noc bez tebe

FADILA NURE HAVER
Kad umrem da se smijem

FARUK SEHIC
Bez bremena na ledjima
Bojim se ovih tisina
Drustvena igra
Fantom slobode
Fluid
Ispraznite svoja srca
Na terasi Kod dva ribara
Prije sna
Taj ponocni blues
Totalna pjesma
Uvijek postoji prica

FEJZO SOFTA
Asiklijski elif-be

FERIDA DURAKOVIC
Gospode
Igra
Plesac

FRANC PRESERN
Snaga uspomene

GUSTAV KRKLEC
Bezimenoj
Ti i Ja

HABIBA STOCEVIC
Kad od tvog ostrog pogleda..

HADZEM HAJDAREVIC
Lice koje pamtim

HAMZA HUMO
Akvarel
Čekanje
Drugovima poslije dvanaest sati
Drugu
Hamza
Hercegovacki pejsazi
Jesenji rastanak
Labudova pjesma
Ljubavna pjesma
Molitva na stijeni
Nemir
Neretvi
Njezine misli
Ocajnik
Oprostaj s Mostarom
Šapat
U rodnom gradu
Vihor
Zvuci u srcu

HANIFA OSMANOVIC
Bez oprosta

HARIS REKANOVIC
Draga mama..
Koracam ulicama..
Ljubavna pjesma

HASAN KIKIC
Djevojacka prica
Kopile

HUSEIN DERVISEVIC
Turbe - legenda ili stvarnost

IBRAHIM HAJDER
Sumnja

IBRAHIM KAJAN
Mora

IRENA VRKLJAN
Vrijeme ljubavi

IRFAN HOROZOVIC
Balada o mrtvim prijateljima
Dzamija
Mramorno more
Mrtva ljubav
Ogledalo
Ptice na noktima
Skrita

ISAK SAMOKOVLIJA
Bijela nirvana

ISMET RAMLJAK
Majke Srebrenice
Smrt majki Srebrenice
Srebrenicka fatiha

IVAN GORAN KOVACIC
Bjeline
Usnula draga

IVAN ŠAMIJA
Atena se igra
Ljetna morfologija zudnje
Sorry, vrijeme

IVANA BRLIC MAZURANIC
Cudnovate zgode segrta Hlapica
1. Segrt Hlapic
2. Čizmice
3. Bijeg
4. Mali mljekar
5. Velika se glava pokazuje u travi
6. Kuca s plavom zvijezdom
7. Hlapic i kamenari
8. Crni covjek
9. Velika zalost
10. Djevojcica na putu
11. Na sjenokosi
12. Predstava
13. Razgovor Hlapica s tezacima
14. Pozar u selu
15. Veliko cudo
16. Grgina majka
17. Gitina brazgotina
18. Kako je na pasi
19. Otkuda je pao covjek pred Hlapica
20. Grga i Hlapic
21. Noc u zapecku
22. Mali postolar i prosjakinja Jana
23. Na sajmu
24. Dva kosaraca
25.Na vrtuljku

IVO ANDRIC
Blaga i dobra mjesecina
Bore
Budite radosni..
Dan je..
Gubiti je strasno..
Ima u jeziku..
Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci..
Kad pocnemo da se pitamo..
Ko nosi u sebi..
Kud sam sve lutao?
Lanjska pjesma
Lica
Ljudi koji ne paze..
Mnogo samujes..
Potonulo
Strofa
Tama
U sumrak
Žeđ

IZET SARAJLIC
Bluz
Da je barem 1993. godina
Druga ljubav
Drugi put bih znao
Iz voza
Izeta
Jadni Tolstoj
Jednom
Kako ce Sarajevo bez mene
Lagano s tugom
Ljubavna pjesma sezdesetih godina vijeka
Ljudska milosta
Mala nocna muzika
Mala velika moja
Na sve spremna budi
Nasi ljubavni sastanci kod Lava
Ne znam zasto
Neka nam oproste trave
Nove komsije
Nuit de Paris
Oprostaj s velikom umjetnoscu
Oslobadjam te tuge
Pisi mi na zelenu adresu ljeta
Po Laticu
Pokusaj romanse
Popovaca
Posveta
Razmisljajuci o Skenderu Kulenovicu
Sarajevo
Sem smrti
Sjecajuci se porucnika Kincla
Sve meni
Sutra ce se ljudi..
Tako smo nespremni usli u ovaj rat
Tek sada
Trazim ulicu za svoje ime
Turizam mojih starih
U predvecerje
Vec naglas
Vladi Dijaku

JAHJA FERHATOVIC
Ono

JASMINA HAMZIC
Varnica tegobe

JASMINA IMAMOVIC
Bosno moja

JOSIP PEJAKOVIC
Bila jednom jedna zemlja
On meni nema Bosne

JOSIPA ANDRIJANIC
Probudi se usnuli grade

KASIM DERAKOVIC
Cvjetanje u nama
Poetika Bosne

KEMAL COCO
Suze

KRSTE JURAS
Ljubi san vasu cer

MAK DIZDAR
Budjenje
Dan sedmi
Gorcin
Iskaz petog svjedoka
Jedno drvo
Kompas
Krajina
Krug
Labud djevojka
Ljeljeni
Modra rijeka
Ostrva
Plivacica
Ptica
Putevi
Razmirje
Ruke tvoje i moje
S podignutom rukom
Slovo o kalipsi
Slovo o smijehu
Slovo o smrti
Stecak je za mene...
Sunce
Uspavanka
Vrata
Zapis na dvije vode
Zapis o casti
Zapis o izvoru
Zapis o ocima
Zapis o rijeci
Zapis o zemlji

MARKO VESOVIC
Barbin roman
Na cetrdeseti rodjendan
Ova pucnjava

MEDŽAZIJA SANIJA MOSTARAC
Zasto se stas mostarskog mosta povio

MEHMED BAHTIC
Pravo na bol i suze

MEHMED MEJLI KURANIJA
Pjesma Sarajevu

MEHO BARAKOVIC
Slovo o Maku Dizdaru

MELIKA SALIHBEG BOSNAWI
Nada

MEŠA SELIMOVIĆ
Iskustvo me naucilo...
Kako su ljudi nesavrseni
Kakvi su ljudi Bosanci
Ovdje sam postao, ovdje cu nestati
Proslost i sudbina
Ruzno doba
Smatrao sam duznoscu
Smijesno je mozda..
Sve je moguce...
Trebalo bi ubijati proslost..
Tri velike strast
Želja za moci

MILE STOJIC
Somuni

MILJENKO JERGOVIC
Bijelo Dugme
Bruce Lee na KM
Ceca
Ćamil
Ema Emili
Fes
Hamburger
Honduras
Jugosvabo
Kulturoloska kopilad
Minimaks
Moda
Nervozni listonosa
Prokleta nedjelja
Prvi i posljednji put
Simpatija
Stara kuca
Šemsa Suljaković: zena-macka
Zvuci rata

MIROSLAV KRLEZA
Bila je mjesecina
Čežnja
Ljubav nije vjestina
Osjecanje zivotne stvarnosti
Stecak

MIRZA MUSTOVIC
Čekmedža
Pjesma mostu

MONIKA HAMZIC SVABICA
Kameni svjedoci
Spoznaja

MUHAMED KARAMUSIC NIHADI
Gazel
Ove noci

MURIS NEIMARLIJA
Znas li prijatelju kako mirise Sarajevo?

MUSA CAZIM CATIC
Bosna zubori
Da sam onaj tihi lahor
Ja n'jesam sanjar
Ja sam Bosnjak
Ja sklopio sam oci
Jednoj bogatasici
Kur'an
Lady Godiva
Ljubavi
Moj zivot
Noc ceznje
Nostalgija
Notturno
Pod visnjom..
Prvi cjelov
Tvoje oci
Zambak

MUSTAFA DZELIL SADIKOVIC
Ceznja za mladoscu
Tebi samo oprostit ne mogu

MUSTAFA FIRAKI
Mazhar bosanske fukare Visokoj Porti

MUSTAFA GRABCANOVIC
Drina
Pjesma Bijeljini
Pjesma mojoj Bijeljini
Radjanje pjesme

MUSTAFA SMAJLOVIC
San o sofri

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC
Cvijece
Vezeni most

NEDZAD IBRISIMOVIC
Bosna
Covjek sa tri zivota
Knjiga Adema Kahrimana... 1.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 2.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 3.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 4.dio
Knjiga Adema Kahrimana... 5.dio
Materino srce
Pogodjen u mojim prsima
Svatovska
Vo u mejtefu

NENAD VELICKOVIC
Debalans budzeta
Ostajte tamo
Otac moje kceri
Pariz
Štafeta
Vukovi i crvenkapica

NIHAD NINO ĆATIĆ
Ljudi beznadja
Molitva za smrt
Zaboravljeni
Zasjeda

NURA BAZDULJ HUBIJAR
Crge i Mrge
Milost
Pitanje
Rajan
Samoubica

OMER PASA LATAS
Ostavite je nama...

OTON ZUPANCIC
Slap
Susret
Ti cvijete moj tajanstveni

OZREN KEBO
A evo sad nesto o smislu zivota
Biljeg, oziljak, opomena
Čistoća
Dijalog u tudjini
Konstitutivni narodi
Ljudsko pamcenje
Pripremni na nesrecu

PERO ZUBAC
Aleksa se vraca iz raja
Blagajski dervisi
Kao glad djetinja
Ljudi u nasim godinama
Mostarske kise
Na vest o smrti Kika Sarajlica
Ne bira se ljubav
Orkanski visovi
Porodicna vecera

RIZA-BEG KAPETANOVIC LJUBUSAK
Bilo je lani...
Ko tigar bih

RIZO DŽAFIĆ
Azrailovo oko
Cudni sanjari
Sokaci stari
Tudjina
Zavicaj

SABAHUDIN HADZIALIC
Draga moja BiH
Knjiga
Pravda i krivica
Sudbina besmisla
Vlastima

SAFET SEFER
Srce lebdi

SAFVET-BEG BASAGIC
Bilo je lani
Ja i ona
Jesenski uzdasi
Moja tajna
Moje srce
Pod jorgovanom
Prvoj ljubavi

SALIH CAVKIC
Moja i tvoja domovina

SALIH DULAS
Kameno srce

SANELA DZANIC-LULIC
Srodne duse

SANELA KUKO
Grlim te

SELMA FAZLIC
Bijeg
U traganju

SEMEZDIN MEHMEDINOVIC
Četnički položaj
Leš
Prica o Mirzi
Sarajevo

SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC
Iza spustenijeh trepavica
U zelji ljubavi
Utjeha

SKENDER KULENOVIC
Čuda
Gromovo đule
Na pravi put sam ti, majko izas'o
Noturno
Ocvale primule
Rusa pjesma
Stecak
Stojanka majka Knespoljka
Šetnja

SVETOZAR ĆOROVIĆ
Radost Omera Grbe

ŠEMSO HATIBOVIĆ
Bosna
Dozivanja
Kamen je pao

ŠERIF TIHIĆ
Baglame skripe
Rastanak sa Kostajnicom
Tespih

ŠEVKO KADRIĆ
Bina

ŠUKRIJA PANDžO
Osmijesi
Ruka na kosi

TABIJA
Tab'ijin spjev o Mostaru

TAJIB OMERDIC
Nisi sama ja sam uz tebe

TIN UJEVIC
Cvrkutanje srca u pokrajini sanja
Igracka vjetrova
Misao na nju
Nesto i za me
Svakidasnja jadikovka
Svetkovina ruza
Tajanstvena
Uhapsen u svojoj magli
Vasionac

UMIHANA CUVIDINA
Čamdži Mujo i lijepa Uma

VESNA KRMPOTIC
Ljubav sa mnom
Odakle si dosao
Usta tajne

VESNA PARUN
Čeznja
Da si blizu
Dom na cesti
Elegija
Kad ptica prestane voljeti
Lice u sjeni
Mati covjekova
Ne pitaj
Otvorena vrata
Povratak djetinjstva
Rijeka i more
Ropstvo
Sonet o odbacenim tugama
Sonet o sreci
Stijena u kojoj bi trebalo zapisati baladu
Ti koja imas ruke nevinije od mojih
Tog dana ljubljah ptice
Ushit
Vecernja zvijezda
Vidrama vjerna
Za sve su kriva djetinjstva nasa
Zagrljaj
Zavjet
Zlato

ZDENKO JELCIC
Poezija vode

ZDENKO RUNJIC
Otvori prozore sna

ZIJA DIZDAREVIC
Blago u duvaru
Majka
Mujo telal
Otmica
U bosanskoj kafani

ZILHAD KLJUCANIN
Bog i suze
Pjesma nevinosti
Povratak
Šehid

ZMAJ OD BOSNE
Nema vise Bosne..

ZUKO DZUMHUR
April na Sirkedziju
Ćilim
Hram u Kosmajskoj
Juksek-Kaldrma
Kasaba na granici
Maternji jezik
Osveta mrtvih sultana
Pamti, Huso!
Visoka skola marifetluka

ZVONIMIR GOLOB
Amuleti
Da bih rekao sto zelim
Duso moja
Grlice u sumi
Ljubavi moja
Macka
Njeznosti moja
Obicna pjesma
Osam izgubljenih stihova
Otvorena usta
Pismo
Pogledaj patke draga
Stari vrtuljak
Ti si vatra
Tijelo zene
Usne
Zamagljeno staklo

ŽELJKO KRZNARIĆ
Ako se nikad nismo voljeli
Bilo je neceg tajanstvenog
Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
Da sam te ukrao
Gdje se ljubi i nikad ne stari
Iz kojeg si ti svijeta
Kako bih volio znati
Nikad vise
Sve sto mi ostaje
Umro sam a ti mi oprosti

ŽELJKO SABOL
Kad jednog dana prisjetim se svega
Nisam znala
Proci ce jednom ovi dani
Stare ljubavi
Sutra je novi dan
Sva su moja proljeca u meni

BaJkE
Jabuka koja place...

Nepoznat autor
Hasanaginica
Voljeli se Mujo i Nizama
Zmaj od Bosne



BIOGRAFIJE
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Abdulah Sidran
Ahmed Muradbegovic
Alaudin Sabit Užičanin
Aleksa Santic
Alija Kapidzic
Alija Kebo
Ćamil Sijarić
Dario Džamonja
Derviš-paša Bajezdagić
Derviš Sušić
Džemaludin Alić
Džemaludin Latić
Enes Kisevic
Enes Topalovic
Enisa Popovic Cengic
Enver Colakovic
Faruk Šehić
Ferida Durakovic
Habiba Stocevic
Hamza Humo
Hasan Kikic
Isak Samokovlija
Ivana Brlic-Mazuranic
Ivo Andric
Izet Sarajlic
Mak Dizdar
Mesa Selimovic
Miljenko Jergovic
Muhamed Karamusic Nihadi
Musa Cazim Catic
Nedžad Ibrišimović
Nihad Nino Ćatić
Rizo Dzafic
Safvet-beg Basagic
Skender Kulenovic
Tajib Omerdic
Umihana Cuvidina
Vesna Parun
Zilhad Kljucanin
Zulfikar Zuko Dzumhur

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

BROJAČ POSJETA
898395